Ponedjeljak, 10. studenog 2008.
Govor predsjednika HHO povodom Dana ljudskih prava 2008.
Prof. dr. Ivo Banac
10. prosinca 2008.
Dan ljudskih prava 2008.
Poštovani visoki uzvanici i uzvanice!
Dragi članovi i prijatelji Hrvatskoga helsinškog odbora!
Gospođe i gospodo!
Desetog prosinca 1948. godine, dakle točno prije šezdeset godina, Generalna skupština Ujedinjenih naroda, na sjednici u palači Chaillot u Parizu, usvojila je Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Usvojile su je i predstavnici onih vlada koje su upravo u tom trenutku masovno kršile ljudska prava, uključujući i jugoslavensku, čiji će čelnici za točno sedam mjeseci otvoriti koncentracijski logor na Golom otoku. No, ako je licemjerstvo poklon kojim porok uzvraća vrlini, ne smijemo se ništa manje radovati što je ideja ljudskih prava ipak na kraju pobijedila i u našoj Hrvatskoj, bez obzira što je put prema potpunoj primjeni još uvijek dug i trnovit.
Tako Ured Hrvatskog helsinškog odbora, u suradnji s našim regionalnim suradnim centrima, procjenjuje da je samo do 5. prosinca o.g. obradio 1.073 slučaja povrede ljudskih prava, što je znatno veći broj nego 2007. godine, kada smo kroz cijelu godinu obradili 881 slučaj. Vidjet ćemo da to nije dokaz znatnog pogoršanja stanja, nego primjer kako je Hrvatski helsinški odbor kroz proteklu godinu, unatoč financijskim problemima, unutarnjim i vanjskim osporavanjima, napadima i klevetama, kampanji dijela ideološki ostraštenih komentatora i novinara, radio bolje nego što je bio slučaj u nizu godina. Poruka je to onima koji bi kroz tematiku ljudskih prava, koja mi doživljavamo kao temeljna, nadklasna i nadpolitička, zapravo neotuđivim dijelom ljudskog dostojanstva i identiteta, htjeli destabilizirati naše društvo. Upravo zato što Hrvatska ima snage za trajnu unutarnju reformu, ona jest i bit će demokratska i slobodna. Mi nismo savršeno društvo, niti je – naučili smo to u dvadesetom stoljeću – tako što uopće moguće. Ali mi moramo biti društvo nade, u kojemu suradnjom i dobrom voljom svih građana, u vlasti i izvan vlasti, možemo potražiti i ostvariti zajednička rješenja.
Kad je riječ o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj u ovoj godini, naše statistike ukazuju na sljedeće trendove. Pritužbe oko sudova i sudskih sporova ostaju najbrojniji razlog zbog kojeg se građani obraćaju HHO-u. Broj pritužbi se neznatno povećao (sa 168 na 174), premda bilježimo statistički pad takvih pritužbi (od 19,75% na 15,66%). Dakako, neke se pritužbe odnose na sam meritum spora, čime se ne možemo baviti, ali velika se većina odnosi na dugotrajnost postupaka i korupciju. Na osnovi takvih pritužbi šaljemo predsjednicima sudova dopise u kojima upozoravamo na to koliko je vremena prošlo a da nikakve procesne radnje nisu poduzete, odnosno da su prekršeni rokovi u slučajevima u kojima je propisan hitan postupak, itd. U pravilu, sudovi daju nekakav, bilo kakav, odgovor, ali u relativno malom broju slučajeva. Naše informacije potvrđuju da je temeljita reforma sudstva još uvijek prioritetan zadatak ove Vlade.
Imamo i informacije o vrlo lošem stanju u pojedinim općinskim i županijskim sudovima. Zato žalimo da nas je nedovoljna ekipiranost, posebno izvan Zagreba, spriječila u uspostavi civilnog nadzora u pojedinim sudovima, gdje se situacija u barem jednom slučaju kadrovski popravila na samu najavu našeg nadzora. Podsjećamo da po pravilima Vijeća Europe imamo pravo na ovu vrstu nadzora i da ćemo sve učiniti da je realiziramo u pojedinim slučajevima i to u najkraćem roku.
Nakon znatnog pada u 2007. godini, zabilježen je i neznatan porast pritužbi oko imovinsko-pravnih problema (od 12,71% na 13,33% ili od 112 na 143 slučaja): Premda još uvijek ima žalbi na rješenja o povratu i obnovi imovine otuđene, oštećene ili uništene u ratu i nakon njega (prenošenjem posjeda s “privremenih korisnika” na vlasnike), ove smo godine imali i niz pritužbi izvan “povratničkih” krajeva. Obratili su nam se i bivši vlasnici, primjerice pripadnici židovske manjine, koji još uvijek traže povrat imovine nacionalizirane pod komunizmom, ali i bivši nositelji stanarskih prava u denacionaliziranim nekretninama. Pored ovoga, bilježimo velik broj pritužbi u stambenoj problematici (od 10,78% na 10,44% ili s 95 na 112 slučajeva).
Primjećujemo, također i porast slučajeva iz domene netrpeljivosti, diskriminacije i uznemiravanja (od 6,81% na 8,29% ili sa 60 na 89 slučajeva): Ovaj fenomen nastavlja iznenađivati, jer protuslovi općem pozitivnom trendu na razini političke retorike, premda ne i javnih komunikacija. Ovaj Odbor ostaje na pozicijama najradikalnije zaštite slobode govora. Ipak, ne možemo ignorirati anonimni govor mržnje kao i govor iz mržnje na portalima i blogovima ali i u tiskanim i elektronskim medijima. Ta kukavička pojava, najčešći je primjer govora mržnje – dakle govora uperenog protiv čitavih etničkih i društvenih skupina. Naše je društvo u ozbiljnim moralnim dilemama, često bez moralnog uporišta u dijelu ustanova što stvaraju javno mnijenje, ponajprije u medijima, gdje smo ove godine zabilježili ozbiljan pad u kompetentnosti, objektivnosti i odmjerenosti.
Povezano s ovim, premda pitanja izbjeglica, prognanika i povratnika i dalje predstavlja neznatan udio naših slučajeva, bez bitnih promjena: od 3,18% na 2,33%, ipak zamjećujemo poseban problem diskriminatorskog “rješenja” pitanja nositelja stanarskih prava, koji su 1991. i kasnije izbjegli uslijed etničkih pritisaka, izgubili stanarska prava, a današnjim programom “stambenog zbrinjavanja” dobivaju status sličan zaštićenim najmoprimcima, bez mogućnosti otkupa stana pod uvjetima sukladnima onima pod kojima su bivše društvene stanove otkupili ostali nekadašnji nosioci stanarskog prava.
Velik je broj slučajeva iz radnih sporova i pravâ iz radnog odnosa, gdje bilježimo porast od 51 na 63 slučaja (od 5,79% na 5,87%), dok pritužbe na djelovanje državnih tijela ostaju na istoj razini kao i lani, s 57 slučajeva, što predstavlja mali statistički pad (od 6,47% na 5,31%). Kad je riječ o mirovinama i mirovinskim pravima, situacija se također statistički popravila (od 5,11% na 4,85%), ali se neznatno pogoršala u području državljanstva i dokumenata oko statusa državljanstva, gdje biležimo stanovit porast slučajeva (s 30 na 40, ili od 3,41% na 3,73% slučajeva. Malen je i broj stranaka što nam se javljaju oko socijalnih problema, gdje bilježimo pad s 36 na 26 slučajeva (od 4,09% na 2,42%), jer je ovdje riječ o socijalnim slučajevima u najužem smislu – tamo gdje je nužna skrb ili potpora putem sistema socijalne skrbi. To su u pravilu kategorije ljudi na rubu socijalne isključenosti, koji teško i dolaze do saznanja o tome da im organizacija poput HHO-a može pomoći. Vrlo je vjerojatno da bi njihov broj bio daleko veći kada bismo imali neku vrst “outreach-programa”, koji u dosadašnjim skučenim uvjetima nismo mogli priuštiti. Zaključak o vjerojatno većem broju temelji se na neizravnom iskustvu s radom centarâ socijalne skrbi, do kojeg dolazimo u povodu drugih slučajeva koji se tiču tih centara (npr. u slučaju Mirjane Pukanić). U pravilu, iskustva pokazuju da socijalni radnici – među kojima se osjeća negativna kadrovska selekcija (visoko radno opterećenje, ne osobite plaće) – ne pružaju onu kvalitetu skrbi koja bi potrebitim kategorijama stanovništva bila nužna.
Osvrnuo bih se na stanje u zatvorima i odgojnim ustanovama, gdje bilježimo značajan porast u broju slučajeva, s 20 na 50 (od 2,27% na 4,66%): rastući udio ovih pritužbi ide ruku pod ruku s notorno lošim stanjem u zatvorima. HHO je ove godine intervenirao za vrijeme pobune u Lepoglavi. Naša je zasluga da se stanje primirilo i da je počela nužna reforma zatvorskog sustava. Zato nam se i javljaju brojni pojedinci, neki i vrlo poznati, koji se žale na zatvorske uvjete – od prenatrpanosti prostora, preko postupaka stražara i uprava (uskrate posjeta i komunikacija itd.), do nasilja među zatvorenicima. Naš projekt istraživanja stanja i izrade preporuka za daljnju reformu je tijeku. Nadamo se da ćemo s Institutom otvoreno društvo u Budimpešti (program za ljudska prava), kao i s Upravom za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, ostvariti trajnju suradnju na rješavanju ovih pitanja.
Premda su naši djelatnici zabilježili neznatan broj ekoloških problema (1,21%) i dalje nastojimo oko ekološke zaštite, posebno kad je riječ o slučajevima gdje državne ustanove idu na ruku zagađivačima i profiterima, što uništavaju dosad idilične prostore, navlastito u širem jadranskom pojasu. U ovom kontekstu želim spomenuti dva slučaja. HHO je preuzeo odgovornost oko utvrđivanju činjenica u radu tvornice Rockwool u Pićnju, Istra, gdje postoji ozbiljna bojazan da Ministarstvo zaštite okoliša ne poduzimlje potrebne mjere upravo zato jer je riječ o EU “greenleaf” investiciji. Ukoliko utvrdimo da su stanovnici ovog kraju u pravu u svojim prosvjedima protiv, po njima, protuzakonitih tvorničkih emisija i onečišćenja, ovaj ćemo slučaj učiniti ispitom za hrvatsko pravosuđe u zaštiti okoliša. Također napominjemo da smo ozbiljno zabrinuti zbog sprege Ministrastva poljoprivrede i privatnih interesa na južnoj obali Hvara od Sv. Nedjelje prema Dubovici, gdje se, po svemu sudeći, gradi cesta pod krinkom protupožarnog puta, dakako bez potrebnih dozvola i poštivanja privatne imovine. Nije to jedini slučaj takve sprege, ali je potenciran činjenicom da ne privlaći gotovo nikakvu medijsku pažnju, što opet govori o selektivnosti medijskog angažmana. I ovim ćemo se pitanjem, na razne načine, pozabaviti u narednom razdoblju.
Na kraju, par riječi o našem Odboru u ovoj obljetničkoj godini, kad bilježimo 15. godišnjicu našeg rada. Hrvatski helsinški odbor je od samog početka bio predmetom neodmjerenih napada. Godine 1996. nakon naše najave o Okruglom stolu “Srbi u Hrvatskoj – jučer, danas i sutra”, stanovita su nas gospoda htjela staviti pred streljačke strojeve. Ipak, ne sjećamo se gorih i gnusnijih napada nego ove godine, s tim što su naši današnji osporavatelji, upravo za Tuđmanova režima, bili manji od makova zrna. Danas te iste kukavice, u razdoblju mnogo razvijenije demokracije galame kako smo neofašisti, kleronacionalisti, desničari, ukratko – moglo bi se reći – Hrvati. To, dakako, ne govori ništa o nama, nego samo o njima. Neka samo galame.
Mi smo ove godine upozorili Vladu da ne srlja u pogodnosti optuženom Glavašu. Mi smo ove godine zaštitili Mirjanu Pukanić i izvukli je iz ralja potkupljive birokracije i jednog iznimno privilegiranog moćnika, koji nikada – najvišem mjestu unatoč – nije govorio istinu. Mi smo ove godine pomogli jednom mladiću, koga je policija pretukla na Jarunu, pa je na osnovu naših prosvjeda i traženja smjene niza visokih dužnosnika, došlo do intenzivne istrage što je urodila optužbom protiv policijskog djelatnika. Mi smo ove godine upozorili da smo nepokolebljivo za slobodu govora, čak kad je riječ o govoru koji osuđujemo. Mi smo ove godine ušli u Lepoglavu i Ježevo i nastavit ćemo raditi u tim i sličnim ustanovama. Mi smo ove godine zaustavili jednu posve neprimjerenu deložaciju u Karlovcu. To su naša djela i zato smo zadovoljni svojim radom. Kamo sreće da možemo i bolje. Nećemo se dati impresionirati nikakvim ucjenama, ma s koje strane dolazile. Uveli smo red u svoj Ured, osigurali smo svoje financije, radimo na zaštiti prava naših građana, a ne na teoriji pomirenja i pomirenju teorije. Mi smo zapravo jedina udruga u Hrvatskoj kojoj se građani masovno javljaju kad im je potreb na ozbiljna pomoć. Ako to ne zavređuje potporu, neka tako bude. Pred nama su vremena za koje se tvrdi da će biti izuzetno teška. To su prava vremena za HHO – vremena koja će pokazati koliko smo ovom društvu potrebni. Siguran sam da nam ni iduće godine neće biti ni dosadno ni žao. Živjeli!
POVRATAK
