O uspjesima i radu Hrvatskog helsinškog odbora za Dnevnik.ba govorio je Igor Peternel, potpredsjednik HHO-a, doktor znanosti i predavač na Veleučilištu u Karlovcu

 

Razgovarao:  Ivan Kraljević, Dnevnik.ba

Kakvim ocjenjujete stanje s ljudskim pravima u Hrvatskoj?

Amnesty International je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj prije par dana u svojem godišnjem izvješću ocijenio kao bolje nego ranije, a posebno su istaknuli doprinos ljudskim pravima u smislu provedbe zakona o istospolnim zajednicama. U važne probleme su uvrstili nedovoljnu integriranost Srba u ratom opustošenim područjima u javni sektor kao i probleme ljudskih prava romske zajednice, posebno u svezi segregacije u smislu obrazovanja djece. Ono što mi u HHO-u smatramo za probleme je u prvom redu sveprisutni govor mržnje u društvu o kojem stalno izvještavamo zatim nefunkcioniranje pravosuđa, potpuni kaos u zdravstvenom sustavu i ograničena sloboda medija, kako zbog pritisaka politike tako i zbog utjecaja oglašivača i drugih financijera. To su teme oko kojih se mi često oglašavamo, upozoravamo i apeliramo. Posebno važna tema je zagađenost zraka u Slavonskom Brodu, a zbog neriješenog problema rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Obzirom na kvalitetu zraka i opasnosti kojima se građani tog grada izlažu, mogao bih reći kako je lošije nego u vrijeme rata. Za vrijeme rata si se bar mogao skriti od granate ili imati sreće da te ne pogodi. Zagađeni zrak nažalost ne možeš izbjeći udahnuti.

Zabrinjavajuća je pojava sve veća količina govora mržnje u društvu. Gdje i u kome trebamo tražiti krivce?

Kad se radi  o govoru mržnje u javnom prostoru onda je tu potrebno naglasiti odgovornost medija. Mediji bi u zrelom i pristojnom društvu trebali raditi i biti programski usmjereni na smirivanje tenzija, a vodeći se željom za senzacionalizmom rade upravo suprotno – podgrijavaju tenzije, a što smo imali priliku vidjeti puno puta u zadnjih nekoliko godina. Najočitiji primjer netolerancije i govora mržnje je javna rasprava oko  provedbe referenduma o braku u kojem debate kako u medijima tako ni na društvenim mrežama nisu bile ni približno  na razini demokracije zapadnog dijela Europe kojem želimo pripadati. Na te smo pojave stalno ukazivali. Jedina smo organizacija civilnog društva koja se oko tog referenduma nije ideološki izjasnila već pozivala građane da raspravljaju tolerantno i glasuju po savjesti. Prije toga je vrlo slična situacija bila oko rasprave o Građanskom odgoju. Jednako smo od verbalnog linča štitili gospođu Judith Reisman, kao i gospodina Aleksandra Stulhofera ili pak Željku Markić.  Također, HHO u sklopu projekta Izravna prevencija navijačkog nasilja preko svojih promatrača provodi monitoring većine stadiona, a zbog povećanog govora mržnje na nogometnim utakmicama. O rezultatima projekta redovito se izvještavaju sve nogometne institucije u RH kao i UEFA i FIFA!

Koliko i kako HHO može pridonijeti ostvarivanju ljudskih prava u državi u kojoj je skoro tristo tisuća ljudi bez posla?

Problem nezaposlenosti je ogroman problem, međutim to je jedan sistemski problem, rekao bih simptom bolesti društva na kojem treba raditi vlada kao glavni koordinator apsolutno svih relevantnih društvenih čimbenika: poslodavaca, sindikata, bankara, sveučilišta, HAZU pa sve do OZBILJNIH nevladinih udruga. Samo u suradnji sa svim čimbenicima društva moguće je eventualno postići ozbiljniji gospodarski napredak. Na nevladinom sektoru je da se brine oko poštivanja ljudskih prava svakog čovjeka – pojedinca kao i oko kontrole funkcioniranja pravne  države. Na dobrobit sviju nas!

Za premijera Zorana Milanovića je pitanje nezaposlenosti elementarna nepogoda koja dovodi u pitanje i nacionalnu sigurnost. Slažete li se s tom tvrdnjom i vjerujete li aktualnoj vlasti u Republici Hrvatskoj?

Slažem se s premijerom Milanovićem kako je pitanje nezaposlenosti jedno od ključnih pitanja u zemlji, međutim smatram kako se gospodarstvo može pokrenuti isključivo na zdravim osnovama, to jest mi moramo stvoriti uvjete da se ulagačima isplati ulagati, pokretati proizvodnju, i onda proizvode izvoziti. Jedino na taj način može se zaposliti ljude i pokrenuti kompletno društvo. Jedino tako naplaćeni porez, dakle na proizvodu koji je ovdje proizveden i u inozemstvu prodan je zdravi novac. To je jasno čak i nama koji s makroekonomijom nemamo nikakve veze. Međutim, ova vlada je na kraju mandata, nije pokazala apsolutno ništa, ni minimum volje, želje ili znanja. Bave se isključivo sami sobom, pola mandata su spletkarili unutar vlastitih dvora, a drugu polovicu plasirali ideološke teme za koje su znali kako će izazivati sukobe u ionako podijeljenom i siromašnom društvu. Sada pak smatram da na izborima trebaju hitno tražiti novi legitimitet ili pak posao prepustiti nekom drugom.

U svojim izjavama isticali ste se i kao oštri kritičar bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Jednom prilikom ste istaknuli kako se mora razgovarati o tvrdnjama srbijanskog veleposlanika da mu je Josipović davao informacije dok se tužba protiv Srbije sastavljala. Mora li javnost saznati istinu o tome, posebice sada kada je Haaški sud ustvrdio kako nije bilo genocida u Hrvatskoj?

Isticao sam stalno pogrešnu politiku predsjednika Josipovića jer sam smatrao da je to izuzetno važno, a i u neku ruku moja obveza. U prvom redu se to odnosi na činjenje, ne na nečinjenje kako u Hrvatskoj to mnogi misle. Ja sam upozoravao na tu knjigu samo zato da se zna kako ta knjiga postoji. Nikad nisam tvrdio da je sadržaj autentičan, ali sam mišljenja da se o svemu može i mora razgovarati. Pogotovo u kampanji. U svakom slučaju predsjednik Josipović je za politiku koju je vodio kažnjen gubitkom izbora i ja smatram da se trebamo se okrenuti budućnosti – on je politička povijest i trebao bi dostojanstveno ostati bivši predsjednik RH.

Vjerujete li Kolindi Grabar Kitarović i njezinim izjavama u kojima obećava kako će „Hrvatska biti jedna od najrazvijenijih zemalja EU”?

Volio bih vjerovati predsjednici Republike, podržavao sam ju i podržavam i danas. Smatram ju mladom, obrazovanom, ideološki neopterećenom osobom iza koje se ne vuku repovi privatizacije, marifetluka, ustaša, udbaša i koja je intelektualno u stanju ponuditi nešto novo, moderno i uspješno. Smatram da je od dijela Josipovićevih pristaša koji su prestrašeni i prestravljeni realnom mogućnošću gubitka svojih sinekura dočekana izuzetno neprijateljski i zaista čovjek stječe dojam kako joj se mjerka svaki korak i čeka pogreška koju bi se onda moglo prikazati dramatičnom. Držim joj fige iako su joj želje znatno veće nego ovlasti.

Iako je HHO podržao branitelje u njihovim zahtjevima, vi ste u nedavnom televizijskom nastupu na Al JazeeraBalkans utvrdili kako ne vidite razlog za prosvjed branitelja u Savskoj. Zbog čega to mislite?

Podržavao sam braniteljske prosvjede, predsjednik HHO-a gospodin Ivan Zvonimir Čičak je više puta bio u šatoru, te su njihovi predstavnici bili u našem uredu. Većina njihovih zahtjeva je apsolutno opravdana: u prvom redu se to odnosi na nekvalitetu liječenja, problem odobravanja boravaka u toplicama, potrebu veteranskih bolnica, ali njihov opravdani zahtjev da se prava branitelja konačno reguliraju zakonom koji se neće mijenjati po potrebi. Međutim, u svakoj poduzetoj akciji treba znati kada je kraj, kada  nešto više nema smisla, kada postaje kontraproduktivno. Treba se znati dostojanstveno povući. Prosvjed je po meni ispunio svrhu, vlada, takva kakva je, ulazi u zadnje mjesece i njezina eventualna rekonstrukcija više ne bi imala apsolutno  nikakvu svrhu!  Zato mislim kako je prosvjede najbolje okončati, a vladi na izborima reći što se misli o njezinoj politici.

Kako se oduprijeti povratku u prošla vremena i početi gledati u budućnost? Vidite li odgovor?

Predsjednica koja se odmakla dosadašnje „politike regije”, koja je ovih dana izvrsno primljena u najmoćnijim krugovima u SAD-u. Važno je što prije organizirati i parlamentarne  izbore da ne gubimo dalje vrijeme te pokušati se dogovoriti oko ključnih nacionalnih tema. Smatram kako u pluralnom društvu nikako ne smijemo svi isto misliti, naša različitost nas mora gurati naprijed, ali je svakako bitno da na najvažnijim temama kao što su zdravstveni i mirovinski sustav, zakon o radu, reforma uprave ili stanje u oružanim snagama postignemo nacionalni konsenzus i onda na tako postignutim odnosima gradimo pristojnije i snošljivije društvo u kojem je ugodnije živjeti.

http://dnevnik.ba/vijesti/svijet/podrzavam-grabar-kitarovic-no-zelje-su-joj-vece-nego-ovlasti/11175