Ivan Zvonimir Čičak: Ivo Josipović pokrenuo je kampanju protiv nogometne reprezentacije

Ivan Zvonimir Čičak: Ivo Josipović pokrenuo je kampanju protiv nogometne reprezentacije

‘Bivši predsjednik za njih je rekao da su mala mafija, a on je, po meni, u usporedbi s njima, velika mafija’

Predsjednik HHO-a dao je intervju Nedjeljnjem Jutarnjem, 19. travnja 2015.

Ivana Zvonimira Čička sjećam se još iz studentskih dana. Bio je student prorektor, jedan od lidera Hrvatskog proljeća. Sjećam se njegova govora na Trgu sv. Marka: “Ako treba, mi ćemo ovim tvrdim hrvatskim glavama probiti ove zidove…” Sjećam ga se i 13. svibnja 1990. godine kada je preko Radio Zagreba govorio: “S prozora gledam Delije koji kao da dolaze rušiti Zagreb…” Radili smo zajedno u Jutarnjem listu i vidim da godine još uvijek nisu ugasile njegovu buntovnu narav, iako bi svi, što smo bliže Mirogoju, trebali biti blaži, pomirljiviji, navodno – umjereniji. Ali, Čičkova borbenost me podsjetila na Mirka Filipovića, brutalno udara dok ne padneš i umreš…

Intervju smo počeli čašicom medovače koju proizvodi na svojem obiteljskom imanju pa iako više volim “tečnost iz Aberdeena”, Čičkova medovača ugodno grije grlo. Ipak, zbog teškog razgovora zaustavili smo se već na prvoj…

Hrvatski helsinški odbor u posljednje se vrijeme najčešće bavi nogometom. Zar se u nogometu toliko krše ljudska prava?

– Mi smo jedina nevladina udruga koja se javno i sustavno, iz dana u dan, bori protiv rasističkih ideja, nasilja, seksizma, ksenofobije, fašizma, ali i komunizma kao oblika političke nastranosti. Kršenjem ljudskih prava u nogometu ne bavimo se samo u zadnje vrijeme, mi to činimo već tri godine. U te tri godine HHO je monitorirao oko 500 utakmica, od toga 387 utakmica Prve lige, 17 utakmica reprezentacije, 51 utakmicu Hrvatskog nogometnog kupa i 31 europsku utakmicu naših klubova. Temeljni dokument kojim se rukovodimo je Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju nasilja na nogometnim stadionima iz 1985., koji je Hrvatska ratificirala 1996. Naš projekt zove se ‘Izravna prevencija navijačkog nasilja’. Mi upozoravamo na to što se događa na našim stadionima. O tome obavještavamo hrvatsku javnost, hrvatske institucije i, u skladu s našim pravilima, međunarodne institucije i javnost. Rasizam, ksenofobija, seksizam i homofobija spadaju u domenu kršenja ljudskih prava, čega na našim stadionima ima u izobilju. Tri godine upozoravamo, ali, uglavnom, nitko ne reagira. Naš projekt je dočekan na nož, i to od medija koji su htjeli ujediniti navijačke skupine u rušenju Nogometnog saveza. Mi niti rušimo, niti postavljamo Nogometni savez, njih biraju njihovi delegati na skupštinama. Ni na koji način ne želimo utjecati na djelovanje i odluke vlasti i policije. Mi ne ‘denunciramo’. Mi izvještavamo javnost i institucije. Svaki naš izvještaj najprije šaljemo predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, predsjedniku Sabora, medijima i državnim odvjetništvima u Hrvatskoj. Mi radimo za javnost i jedini sud koji priznajemo je sud javnosti. Mi ne prijavljujemo, mi obavještavamo. Što će i hoće li pojedine institucije išta učiniti na temelju naših izvještaja, to nije naš problem. Papa Ivan Pavao II. je tijekom Domovinskog rata rekao: ‘Ovaj put nitko neće moći reći – nismo znali!’ Tako i mi kažemo – znali ste, ali niste postupili na način kako ste trebali, i to vas čini odgovornim za ono što se događa na stadionima.

Svi su fiksirani na ‘Za dom spremni’

Kakva je razlika između HHO-a i FARE-a? Je li to zajednička borba protiv rasizma ili puko zbrajanje baklji i koliko puta su navijači viknuli ‘Za dom spremni’?

– Nije problem u zbrajanju baklji i bilježenju onoga što se događalo na stadionima. Problem je u tome da li se to doista na našim stadionima i događa. Kod nas uvijek vrijedi princip obrnutih teza. Problem je ono što se događa na stadionima i kako to spriječiti. Svi su fiksirani na ‘Za dom spremni’. No, postoji cijelo ‘bogatstvo’ šovinističkih skandiranja na stadionima, poput ‘ubij Srbina’, ‘Srbe na vrbe’, ‘ajmo, ajmo ustaše’, ‘Hrvatska Nezavisna Država’ i slično. Kada igra Rijeka, navijači suparničkih skupina pjevaju ‘šugava Rijeko, prepuna si Srba, ne brini Rijeko, ima još vrba’. Armada, pak, skandira: ‘Mamiću, Mamiću, srpsko kopile, đubre četničko, mi te mrzimo’. I ne skandira to samo Armada, nego cijeli stadion. Zašto se skandira ‘Mamiću, cigane’ ili Šukeru ili, na primjer, ‘Štimac, Turčine, napuši se k……’? To je prostačko šovinističko skandiranje. Zašto hrvatski sudovi oslobađaju one koji skandiraju ‘Mamiću, cigane’, iako je to po zakonu Republike Hrvatske kazneno djelo, a Uefa redovito zbog tog skandiranja kažnjava Dinamo? Očito hrvatski sudovi ne provode u djelo naše zakone i međunarodne norme. FARE funkcionira po sustavu ‘obavještajne nogometne službe’, oni ne obavještavaju nikoga, osim svoje centrale u Londonu, koja onda obavještava Uefu. Mi tako ne želimo raditi. Konačno, Uefa ima svoje delegate i trebala bi suditi prema njihovim izvještajima. Mi želimo da javnost zna, da roditelji znaju što im djeca rade na tribinama kada ih puštaju na utakmice. Nitko nema prigovor na naša izvješća što se tiče faktografske točnosti. To nam je najvažnije.

Kazne iz Uefe su sve rigoroznije, a sve su glasnije najave da bi mogle biti – drakonske?

– Naš statut obvezuje nas na javnost djelovanja i zato ne možemo surađivati s FARE-om. Osim toga, zadatak nevladinih udruga je promicati ideje ljudskih prava, a ne baviti se represijom, zabranama i ograničenjima. To je posao države. Nama je bilo neprihvatljivo da predstavnica skupine Iskorak Suzana Jašić, koja surađuje s FARE-om, u Poznanu traži od policije da ukloni transparent navijačke skupine iz Stuttgarta zato što je na njemu hrvatski grb koji je počinjao s bijelim poljem. Konačno, FARE je to stavio na popis zabranjenih grbova, tvrdeći da je to ustaški grb. Naši zlonamjerni denuncijanti zaboravljaju da se taj grb, koji počinje s bijelim poljem, nalazi na crkvi Sv. Marka, na Markovu trgu, gdje su smještene tri ključne institucije hrvatske države: Sabor, Vlada i Ustavni sud. Taj se grb nalazio tamo prije Drugoga svjetskog rata, tijekom ustaškog režima i tijekom jugoslavenskog komunističkog režima i nikome nije smetao. Na Hegedušićevu platnu u HNK hrvatski grb počinje s crvenim, a završava s bijelim poljem. Kome to danas smeta? Treba li crkvu Sv. Marka sravniti bagerom ili samo preslagivati kockice po crkvenim krovovima? Političke implikacije takvog načina razmišljanja vrlo su jednostavne: hrvatski narod uvijek je ustašoidan i genocidan, pod svim režimima. Kuna je egzistirala za NDH, Lijepa naša je bila hrvatska himna i za NDH.

Europska pravila

Kada Zoran Stevanović pije kavu na riječkom Korzu, u kojoj valuti plaća?

– Ne znam. Valjda u kunama, koje su i u ustaškom režimu bile sredstvo plaćanja.

Idete li na nogometne utakmice?

– Redovito, jer moram! Poneki put idem kao promatrač ili kao kontrolor rada mojih kolega. Što se Hrvatske tiče, ona se i u nogometnom smislu mora odlučiti hoće li biti dio Europe ili ne. Ako želimo biti članovi Uefe, moramo poštivati njihova pravila. Ako na semaforu prođete kroz crveno, poginut ćete ili platiti masnu kaznu. Ili ćemo poštivati europska pravila, ili ćemo letjeti van.

Mislite li da je naš nogomet baš tako loš kao što je nekidan, obilazeći gradilište nogometnog kampa na Rujevici, rekao premijer Milanović?

– Milanović je došao na gradilište nogometnog terena da bi stekao političke poene i tamo pljuje po onima koji to rade. A nije se zapitao što je poduzeo i napravio da bi hrvatski nogomet bio bolji. Ništa! Onda se pokrij po ušima i šuti. Kakav je to način da se s takvim omalovažavanjem govori o nogometu? Mene, na primjer, europske utakmice ne zanimaju i nikada to ne gledam, gledam Hrvatsku ligu i hrvatsku reprezentaciju.

U razgovor se uključio i član HHO-a Mladen Maloča, bivši glavni urednik Danasa i sadašnji bliski Čičkov suradnik na projektu:

– Ne slažem se, poštenije je reći da gleda Manchester United ili Barcelonu, nego hrvatski nogomet, ili lagati da voli hrvatski nogomet kad nema što vidjeti…

Čičak je planuo:

– Hrvatski nogomet je rezultat stanja u hrvatskom društvu i hrvatskoj državi, koju trenutačno vodi Zoran Milanović. On je najodgovorniji za stanje u državi, pa tako i u sportu, pa i nogometu. To je bilo politički nezrelo od našeg premijera. Sport nije samo navijanje, sport je aktivnost u kojoj sudjeluju brojni pojedinci. Samo u nogometu imamo 140.000 registriranih sudionika. Na sličan je način Ivo Josipović u Los Angelesu pokrenuo kampanju protiv hrvatskog nogometa izjavivši kako je HNS mala mafija. A on je, po meni, u usporedbi s njima velika mafija. Zar je politički korektno da se u predsjedničkoj kampanji upotrebljava politički rasizam, prebrojavajući koliko je HDZ-ovaca u nogometnim tijelima. To je prebrojavanje ‘političkih krvnih zrnaca’. Nitko nema pravo propitkivati u nogometu nečiji svjetonazor i politička opredjeljenja. Ti ljudi nisu tamo birani zato što su članovi HDZ-a ili neke druge političke stranke, nego zato što su ih birale sportske institucije, koje su nepolitične. Još je veću pogrešku napravio Karamarko kada je rekao da će on razgovarati s članovima Izvršnog odbora HNS-a. Nema što nitko iz politike razgovarati ili naređivati ljudima u sportu, pa i u nogometu, jer u tom slučaju sport je mrtav.

…cijeli intervju:

NJ.1

NJ.2NJ.3NJ.4 NJ.5