Ivo Banac jedan je od najznačajnijih  povjesničara  druge polovine 20. st. i prve polovine 21. stoljeća, hrvatski političar i pisac.

Profesor je emeritus povijesti Sveučilišta Yale (na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee). Na Sveučilištu Yale bio je u dva mandata predstojnik (Master) Pierson Collegea.

Bio je ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske (2003.), predsjednik Liberalne stranke (2003. – 2004.) te zastupnik u Hrvatskom saboru (2004. –2007.).

Rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Studirao je na Sveučilištu Fordham u New Yorku, amagistrirao je i doktorirao na Sveučilištu Standford. Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca. Potom je bio docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale. Od 1995. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu. Od 2008. redoviti je profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2018. godine profesor je mentor doktorandima povijesti Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Počasni je pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).

Autor je i urednik niza knjiga (monografija, zbirki, zbornika), članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Njegovim najznačajnijim doprinosima znanosti smatraju se monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984., nagrađena nagradom „Wayne S. Vucinich“ za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine) i studija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988., nagrađena nagradom „Josip Juraj Strossmayer“ za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine).

Kao međunarodno priznati stručnjak i intelektualac obnašao je niz upraviteljskih i drugih dužnosti u hrvatskim i međunarodnim javnim, političkim i znanstvenim institucijama. Bio je supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac.

Bio je i urednik prestižnih znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU-a od 1990. Počasni je građanin Sarajeva od 2004. godine. Pet desetljeća posebnu brigu vodio je o generacijama studenata organiziravši nastavne i izvannastavne aktivnosti. Posljednjih deset godina održavao je Ljetnu školu Sveučilišta Yale u Dubrovniku.