Izjava 1/2014 Izjava o slučaju Saše Perkovića, savjetnika za nacionalnu sigrunost Predsjednika Republike Hrvatske

Republika Hrvatska je ulaskom u euro-atlantske integracije (NATO i Europsku uniju) prihvatila i političke dimenzije ovih zajednica koje su utemeljene na vladavini prava i striktnom poštivanju ljudskih prava. Ova obveza odnosi se na sve institucije, od predsjednika države do najnižih razina vlasti.
Posebnu pažnju međunarodne institucije polažu na funkcioniranje obavještajno-sigurnosnih službi s obzirom na moguće manipulacije i zloporabe tih službi protiv običnih građana i kršenja njihovih ljudskih prava. Izvršni Odbor Hrvatskoga helsinškog odbora (IO HHO), kao i Odbor u cjelini, zbog loših povijesnih iskustava zloporabe siguronosnih službi u Republici Hrvatskoj, a pogotovo u vremenima prije stvaranja samostalne hrvatske države, posebnu pažnju posvećuje potrebi nadzora rada sigurnosnih službi.
Uhićenje i izručenje Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu poradi kaznenoga djela sudjelovanja, planiranja i organiziranja fizičke likvidacije političkih protivnika od strane UDBE, a u službi diktatorskog, antidemokratskog komunističkog režima, stavilo je pred Republiku Hrvatsku novi sigurnosni problem. Naime, njegov sin, Saša Perković, savjetnik je za nacionalnu sigurnost Predsjednika Republike Ive Josipovića.
Slijedom svojega položaja, član je Vijeća za nacionalnu sigurnost, te je automatski i zamjenik predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija.
Vijeće za nacionalnu sigurnost čine Predsjednik Republike, predsjednik Vlade, ministar obrane , ministar unutarnjih poslova, ministrica vanjskih poslova, ministar pravosuđa, savjetnik PRH za nacionalnu sigurnost, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, ravnatelj SOA-e, ravnatelj VSOA-e i predstojnik UVNS-a.
Predsjednik Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, u skladu sa Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu, je ministar unutarnjih poslova (Ranko Ostojić). Savjet čine ravnatelji civilne i vojne obavještajne službe (SOA-e i VSOA-e), ravnatelj Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (OTC-a), ravnatelj Zavoda za sigurnost informacijskih sustava (ZSIS-a), te predstojnik Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS-a).
Riječ je, dakle, o tijelima koja usmjeravaju i koordiniraju rad sigurnosno-obavještajnih tijela RH, odlučuju o suradnji sa stranim obavještajnim službama i u koja se slijevaju (i pojedinim članovima Savjeta zbog njihovih funkcija) svi bitni sigurnosni podaci, kako oni iz RH, tako i oni koji dolaze iz inozemstva, a pogotovo iz NATO-a, i država članica NATO-a. Radi se o dokumentima s oznakama Vrlo tajno, Tajno i Povjerljivo. Posebice apostrofiramo zaprimanje dokumentacije NATO-a s oznakama Top secret, Secret, Confidential.
Savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, zbog radnog mjesta i položaja na kojem se nalazi, svakodnevno zaprima prethodno spomenute dokumente. Među ostalim ima pristup dokumentima bivše jugoslavenske političke tajne policije (UDBE, odnosno SDS), koji mogu poslužiti u sudskom postupku protiv njegova oca u Njemačkoj.
Kako bi mogao raditi na tako delikatnom mjestu, Saša Perković mora imati važeće certifikate, kao ovlaštenje za uvide u tajnu dokumentaciju državnih tijela RH, ali i poseban certifikat odobren od strane NATO-a, kojega daje Ured vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS). Da bi navedeni certifikati bili valjani/važeći, potrebna je pozitivna i potpuna sigurnosna provjera 1. stupnja.
Ukoliko se u životu bilo koje osobe koja ima takav certifikat, pa time i Saše Perkovića, dogodi promjena, po-trebna je nova sigurnosna provjera tih podataka budući su oni bili nepoznati tijekom provođenja prethodne sigurnosne provjere. UVNS je obvezan zatražiti od Sigurnosno-obavještajne agencije nadopunu tih podataka zbog novonastalih okolnosti, pa se tako ponovo valorizira potpuna sigurnosna provjera 1. stupnja.
Tek nakon provjere novonastalih okolnosti, u skladu sa članakom 33. Zakona o sigurnosnoj provjeri, potrebno je ishoditi novi certifikat, od hrvatskih vlasti i međunarodnih institucija, a posebice onaj NATO-a.
Zakon o sigurnosnim provjerama, prema članku 28., kaže da ta provjera uključuje i „članove uže obitelji“ koji bi mogli “predstavljati sigurnosni rizik ili ugroziti nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske”, a u slučaju Saše Perkovića, to se, slijedom spomenutih zakonskih odredbi, odnosi na izručenje njegova oca Josipa Perkovića.
Te činjenice i navedeni zakonski propisi dovode u pitanje kategoričke izjave Predsjednika RH, Ive Josipovića, da ne namjerava razriješti dužnosti svoga savjetnika Sašu Perkovića „jer djeca ne trebaju odgovarati za grijehe očeva“. Zakonom RH očigledno je predviđeno drugačije.
Tek ukoliko za to nadležna tijela utvrde da izručenjem Josipa Perkovića nisu nastale nove okolnosti koje bi dovele u pitanje certifikat s oznakom provjere 1. stupnja Saše Perkovića, moguć je njegov ostanak i opstanak u bilo kojem tijelu državnih institucija za koje je potreban takav certifikat.
IO HHO-a poziva stoga institucije RH, ali i međunarodne institucije, NATO prije svega, da preispitaju valja-nost certifikata, a time i daljnji ostanak Saše Perkovića na relevantnim i delikatnim poslovima u institucijama Republike Hrvatske.