Posljednja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS), održana u srijedu 15. lipnja pod predsjedanjem Predsjednika Republike Ive Josipovića, a na inicijativu Predsjednice vlade Jadranke Kosor, predstavlja još jedan slučaj kršenja principa vladavine prava i zloupotrebe političke moći. Naime, na inicijativu Predsjednice vlade VNS je raspravljao o „indicijama o ulasku sumnjivog kapitala u vlasništvo nekih medija“. S pravom su brojni mediji upozorili na apsurdnost činjenice da VNS, isključivo zadužen za nacionalnu sigurnost, raspravlja na bilo koji način o medijima, pa radilo se i samo o vlasničkim odnosima.

Neposredno poslije sjednice VNS-a Predsjednica vlade najavila je promjene zakona kojim bi se inzistiralo „da se zna ime i prezime vlasnika medija, dakle ne pravne osobe, nego fizičke osobe…kako bismo zabranili, odnosni onemogućili trgovanje koncesijama kada je riječ o elektronskim medijima. Držimo kako je ova inicijativa u suprotnosti s međunarodnim standardima koji se odnose na vlasničke odnose bilo u medijima, ili bilo gdje drugdje. Kako će se na taj način riješiti pitanje vlasništva ili dijela vlasništva od strane županija, gradova ili općina? HHO drži da je od poznavanja imena i prezimena vlasnika daleko važnije zakonski onemogućiti državu, neovisno o tome radi li se o općinskoj ili županijskoj razini, da kroz vlasničke udjele ili na bilo koji drugi način vrši utjecaj na pojedine medije i njihovu uređivačku politiku.

Što se samog VNS-a tiče, Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH u članku 3. ovlasti i zadaće VNS-a definiraju se u šest točaka. Tim zakonom definirano je da „VNS razmatra i procjenjuje obavještajne i sigurnosne prijetnje, razmatra pitanja iz djelokruga državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost i donosi smjernice o tim pitanjima“. U svih ostalih pet točaka govori se isključivo o nadzoru i smjernicama za rad obavještajnih službi. Priključujući se zahtjevima javnosti, HHO postavlja pitanje temeljem čega je državni vrh došao do zaključka kako i čime vlasnička struktura u medijima predstavlja sigurnosno obavještajni rizik. Sjednicu VNS-a doživljavamo kao napad na slobodu medija i politički pristisak na medije i njihove vlasnike s ciljem „discipliniranja“ njihovih redakcija.

HHO smatra da u uređenim pravnim državama koje djeluju u skladu s vladavinom prava tijela kao što je VNS nemaju što raspravljati o stanju u medijima. Što o stanju u medijima imaju raspravljati ministar obrane, ministar policije, ministar pravosuđa, savjetnik predsjednika države za nacionalnu sigurnost, načelnik stožera oružanih snaga, šefovi vojne i civilne obavještajne službe i predstojnik ureda Vijeća VNS-a? Znakovito je da na sjednicu nije bio pozvan ministar kulture u čijoj su isključivoj nadležnosti – mediji. Držimo također da državni odjetnik Bajić uopće ne bi trebao prisustvovati sjedicama VNS- a, a kamo li govoriti o toku istraga koje DORH eventualno vodi o toj ili bilo kojoj drugoj materiji, budući je po hrvatskom ustavu DORH apsolutno nezavisni segment vlasti. Konačno, temeljem ustava, takav predmet nije ni u nadležnosti predsjednika Republike. Ovakva zloubotreba političke moći samo je nastavak apsurdnih sjednica VNS-a na kojima se raspravljalo o slučaju Polančec ili o slučaju „anonimki “ vezanih uz rad ravnatelja HR policije Grbića. HHO drži da ni slučaj Polančec ni slučaj Grbić ne mogu ni na koji način potkopati obranu ili nacionalnu sigurnost RH.

Neosporno je da se VNS koristi za različite oblike protuustavnih pa stoga i protuuzakonitih intervencija u politički život zemlje. Time državni vrh šalje poruku da ni sam ne vjeruje u instituciju vlastite pravne države i ruši kredibilitet ovih institucija.

Što se vlasništva u medijima i odnosima među vlasnicima tiče, ta materija je u Hrvatskoj reguliarna Zakonom o tiskanim medijima i Zakonom o elektronskim medijima. Odredbom članka 35. Zakona o tiskanim medijima svaki tiskani medij dužan je koncem godine objaviti vlasničku strukturu u Narodnim Novinama i na stranicama svoga lista. Isto se odnosi i na elektronske medije, budući je člankom 25. Zakona propisana obveza objavljivanja vlasničke strukture u Narodnim Novinama. Nepoštivanje zakona povlači za sobom prekršajnu kaznu u iznosu od milijun kuna.

HHO drži da su jedine institucije koje mogu kontrolirati vlasničke odnose u medijima Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Ukoliko pak postoje indicije ili dokazi koji ukazuju na kršenje dioničkih odnosa, ilegalnu vlasničku strukturu ili pak korporativizam, jedine institucije koje u skladu s Ustavom i zakonom mogu propitkivati i utvrđivati kršenje postojećih zakona jesu policija, Državno odvjetništvo i sudovi. To su principi vladavine prava u svijetu, pa bi trebali biti i kod nas.

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik