Masovna kršenja ljudskih prava, koja pravnici mogu podvesti pod kaznena djela ratnih zločina, bila su jedna od temeljnih preokupacija HHO-a od osnutka do danas. Odbor je bio jedina organizacija za ljudska prava u Hrvatskoj koja je poslije Oluje bilježila zločine u oslobođenim krajevima Hrvatske, zalažući se za njihovo procesuiranje. Zbog toga je stalno prozivan od dijela javnosti kao antihrvatska, plaćenička udruga „crnih, žutih i zelenih vragova“ (F. Tuđman). Upravo stoga Odbor drži svojom dužnošću progovoriti o ponovnom aktualiziranju slučaju Mirka Norca, osuđenog za ratni zločin u dva odvojena sudska postupka na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora. Jedan od ta dva predmeta prepušten je hrvatskom pravosuđu od strane ad hoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju.Upravo ta činjenica baca posebno svjetlo na odluku o Norčevom puštanju na uvjetnu slobodu. Naime, ad hoc Tribunal za bivšu Jugoslaviju i europske države, u kojima osuđeni od Tribunala izdržavaju kaznu, nametnuli su praksu bezuvjetnog puštanja iz zatvora osuđenih za ratni zločin nakon odslužene dvije trećine kazne. Ne može u izdržavanju kazne biti različite prakse za one koji su osuđeni za ista kaznena djela od ad hoc Tribunala ili pak od domaćih sudova. U skladu s time, predsjednici helsinških odbora iz država sljednica bivše Jugoslavije (BiH, Crne Gore, Slovenije, Srbije i Hrvatske), na sastanku održanom u Mostaru početkom kolovoza ove godine, usvojili su zajedničko stajalište da se od predstavnika vlasti u našim državama traži poštivanje istog principa za sve osobe osuđene za ratne zločine. Time bi se i u nas provelo u djelo načelo i praksa ad hoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju, temeljem kojeg su pušteni na slobodu Veselin Šljivančanin, Biljana Plavšić, Ivica Rajić i drugi. Na taj način bi se i hrvatska praksa uskladila s praksom koja određuje dužinu izdržavanja zatvorskih kazni u većini europskih država.

Tako su, na primjer, svi pripadnici grupe Baader-Meinhof, koji su suđeni za kazneno djelo terorizma, a koje je na određen način ekvivalent ratnog zločina, pušteni na slobodu nakon odsluženih 17 do 19 godina, iako je svaki od njih bio osuđen na po nekoliko kazni doživotnog zatvora. Prilikom puštanja spomenutih terorista iz grupe Baader-Meinhof nije se od njih tražilo pokajanje kao preduvjet puštanja na slobodu.

Smatramo da bi odluka Povjerenstva za uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa, koje je odlučilo uvjetno pustiti na slobodu bivšeg generala Mirka Norca nakon što je odslužio više od dvije trećine 15-godišnje zatvorske kazne, ubuduće morala biti praksa primijenjena na sve osobe osuđene za kazneno djelo ratnog zločina u Hrvatskoj, bez obzira na nacionalnost i pripadnost sukobljenoj strani. Takvu praksu očekujemo i u drugim državama sljednicama bivše Jugoslavije.

HHO je službeno, temeljem ugovora s Ministarstvom pravosuđa, organizacija koja se bavi nadzorom zatvora i zatvorskog sustava. Zbog stečenog iskustva, smatramo da prilikom izdržavanja kazne treba poštivati pravo na dostojanstvo svakog pojedinca, bez obzira na izvršeno kazneno djelo, a ne raditi na njegovom javnom poniža-vanju ili se iživljavati na njemu. To se pogotovo ne očekuje od organizacija za ljudska prava. Izražavajući žal-jenje zbog svih žrtava posljednjeg rata, kao nevladina udruga za ljudska prava držimo da smisao penalne poli-tike ne može biti samo osveta, kako bi to htjele neke nevladine organizacije za ljudska prava kod nas.

Što se tiče konkretnog slučaja Norac, smatramo da treba voditi računa i o činjenici da se radi o osobi koja se sama predala hrvatskim vlastima, i to u trenutku kad su stotine tisuća hrvatskih građana pokušavale (zlo)upotrijebiti njegovu osobu i njegov slučaj za političke ciljeve.

Norčev iskaz pred Povjerenstvom, kako mu je „kao katoliku i praktičnom vjerniku žao zbog bilo kojeg čovjeka koji smrtno strada“, te kako kad bi se „ponovo našao u istoj situaciji ne bi postupio isto“, dovoljan je da se prihvati kao izraz njegova kajanja. Iznenađeni smo činjenicom da nevladine udruge, koje sada prosvjeduju zbog odluke Povjerenstva, nisu izrazile svoje zgražanje prilikom puštanja iz zatvora vukovarskog monstruma Veselina Šljivančanina, čije je „pokajanje“ sadržano samo u banalnoj rečenici kako mu je „žao svih žrtava rata u bivšoj Jugoslaviji“, ali nije izrazio žaljenje zbog žrtava na Ovčari, jer smatra da za njihovu sudbinu on nije kriv. Čak i takvu formulaciju sudsko vijeće Tribunala prihvatilo je kao dovoljnu da ga oslobodi daljnjeg izdržavanja kazne, utvrdivši da je Šljivančanin time „djelimično“ korigirao svoje ponašanje.

Stoga pozivamo Povjerenstvo da, u skladu sa svojom odlukom, Mirka Norca krajem studenoga oslobodi dal-jnjeg izdržavanja kazne strogog zatvora.

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik