Klubovi zastupnika Hrvatske narodne stranke (HNS) i Socijaldemokratske partije (SDP), na inicijativu udruge „Naš Hajduk“, koja je povezana s Klubom navijača Hajduka Torcida Split, uputili su Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu s konačnim prijedlogom zakona, predloživši proceduru hitnog postupka. Hitnost obrazlažu člankom 204. Poslovnika Hrvatskog sabora, koji predviđa da se „iznimno zakon može donijeti po hitnom postupku, kada to zahtijevaju posebno opravdani razlozi“.  Kao razlog, spomenuti klubovi zastupnika navode „očite probleme u funkcioniranju hrvatskoga sporta, a koji se prvenstveno očituju u netransparentnosti financiranja i izvora financiranja sporta“. Klubovi zastupnika drže da bi se dopunama Zakona „vratilo povjerenje javnosti u sportske institucije, te bi se tako izbjegla šteta koja bi mogla nastati takvim netransparentnim radom“.

S iskustvom provođenja projekta Izravne prevencije nasilja na sportskim natjecanjima koji HHO provodi već treću sezonu (kroz to razdoblje promatrači HHO pratili su ponašanje gledatelja na više od 450 utakmica!), te uzimajući u obzir činjenicu da je Republika Hrvatska ugovorna strana Europske konvencije o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, osobito na nogometnim utakmicama, koja je donesena u Strasbourgu 19. kolovoza 1985. godine (Nar. nov., Međunarodni ugovori br. 4/96), kojom se obvezala da će radi sprječavanja i suzbijanja nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na nogometnim utakmicama, te drugim sportovima i manifestacijama u kojima postoji strah od nasilja ili nedoličnog ponašanja gledalaca, HHO smatra da je pozvan iznijeti svoje stajalište u pogledu ovog pitanja.

Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava (IO HHO) smatra da, iako je stanje u hrvatskom sportu zaista dramatično, prvenstveno u financijskom smislu, što se očituje u nemogućnosti rada i prijetećem gašenju cijelog niza sportskih klubova, pa i cijelih sportskih grana, ne postoji opravdani razlog za hitni postupak jer takvo stanje ovakvom hitnom mjerom ne može bitno promijeniti.

Kada bi se i prihvatio argument o hitnosti postupka, onda bi se on mogao isključivo odnositi na onaj dio predložene dopune Zakona, koji govori o „(ne)transparentnosti financiranja i izvora financiranja sporta“. Hitnim postupkom ne može se obuhvatiti ostale dopune Zakona budući se te odredbe ne navode u obrazloženju hitnosti postupka.

Uz to, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta priprema cjeloviti prijedlog izmjena Zakona o sportu, a čiji bi nacrt trebao biti dovršen do 1. travnja i pušten u javnu raspravu. Inicijativa Klubova zastupnika HNS-a i SDP-a, suprotna je interesima sporta u cjelini, jer bi, prema postojećoj proceduri, donošenje takvog akta automatski sljedećih 6 mjeseci onemogućilo bilo kakvu promjenu Zakona o sportu.

Predložene promjene Zakona, vezane uz „(ne)transparentnosti financiranja“, suvišne su s obzirom da je dotična materija već riješena Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, kao i Zakonom o udrugama, koji obvezuje sve udruge, pa i one sportske, da svoje izvještaje obvezno dostavljaju Ministarstvu financija ukoliko se radi o trošenju javnih sredstava.

Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora (IO HHO) smatra da je u suvremenom društvu poštivanje procedure preduvjet i temelj svake demokracije, i jedino je na toj osnovi moguća bilo kakva rasprava o ljudskim pravima i vladavini prava. Uz to, prilikom donošenja svakog zakona ili njegove promjene, potrebno je konzultirati institucije na koje se dotični zakon odnosi. U ovom slučaju to su sportski savezi, kojih samo u Hrvatskom olimpijskom odboru ima 87. Isključivanjem tih institucija i saveza iz rasprave krši se njihovo temeljno pravo odlučivanja o svojoj sudbini, a Sabor se pretvara u politički prijeki sud što pripada načinu razmišljanja iz nekih prošlih vremena.

Tako su i međunarodne krovne nogometne organizacije, FIFA i UEFA, upozorile na tu činjenicu, energično se suprostavivši pokušaju Hrvatskoga sabora da  politički arbitrira u određivanju parametara za izbor Skupštine HNS-a, smatrajući to izravnim uplitanjem države u nogomet. Ujedno su zatražili da se u bilo kojem postupku, čiji su cilj izmjene i dopune Zakona o sportu, mora konzultirati i Hrvatski nogometni savez. Napominjemo da unutar Hrvatskog nogometnog saveza djeluje 1608 nogometnih klubova,  putem kojih je registrirano 140.000 igrača. Unutar drugih sportskih saveza također djeluju tisuće klubova i stotine tisuća sportaša pojedinaca čiji se glas mora čuti prilikom bilo kakve intervencije u Zakon o sportu.

Dopunu Zakona o sportu izlobirale su navijačke skupine „Naš Hajduk“ i „Torcida“, što smatramo legitimnim i znakovitim, a upravo je stoga bilo za očekivati da će Sabor svoju političku energiju usmjeriti na suzbijanje nasilja na stadionima, a ne politikantski pokušati stjecati jeftine predizborne poene podilaženjem jednoj navijačkoj skupini.

Ni Torcida (Naš Hajduk), ni klubovi zastupnika HNS-a i SDP-a, kao njihovi podržavatelji, nisu se potrudili ponuditi niti jednu mjeru kojom bi se pokušalo spriječiti piromaniju, divljaštvo, ili nacionalnu, rodnu i rasnu diskriminaciju na stadionima, što je, po nama, gorući problem hrvatskoga sporta, posebno nogometa.

Istina je da se na pojave i probleme navijačkih nereda i nasilja na sportskim natjecanjima, pokušalo utjecati i spriječiti Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, Kaznenim zakonom i Prekršajnim zakonom, što, nažalost, do sada nije polučilo značajnije rezultate. Odbor smatra kako jedan od razloga leži i u činjenici da navijačke skupine, pa tako i one HNK Hajduka, djeluju po načelu samopostavljenja. Njihovo utemeljenje regulirano je Zakonom o udrugama, ali razborita je pretpostavka da bi i takve trebale i morale temeljem svojih statuta i etičkih kodeksa, djelovati po modelu samoregulacije, tj. da bi upravo one, a poglavito njihova rukovodstva, morale prednjačiti u prevenciji nasilja i njegova suzbijanja u vlastitim redovima. Upravo stoga, ne ograničavajući nikome pravo na slobodu mišljenja i djelovanja, Odbor je ipak očekivao da će Sabor svoju političku energiju usmjeriti prvenstveno na iniciranje mjera i propisa koji će pridonositi suzbijanju nasilja i nereda na stadionima.

Što se pak tiče onog dijela prijedloga dvaju klubova zastupnika, vezanog uz zabranu „osobama pravomoćno osuđenim od nadležnog suda kojima je izrečena zaštitna mjera iz čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a koji za vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere ne bi mogli sudjelovati u športskim natjecanjima, organizirati i voditi ta natjecanja…“, slična odredba već postoji u članku 13. važećeg Zakona o sportu. Naime, tim člankom postavljena su ograničenja za pravomoćno osuđene osobe u kaznenim postupcima, pa bi ovo bilo, na stanovit način, proširenje i na djela počinjena i u prekršajnim postupcima.

IO HHO drži da je ovaj prijedlog racionalan i utemeljen ukoliko mu je cilj isključenje osuđenih nasilnika iz djelovanja u sportu. Slična odredba već postoji i u Statutu HNS-a, članak 42., koji glasi: „Članovi Izvršnog odbora HNS-a ne mogu biti osobe koje su u posljednje tri godine kažnjene za kaznena djela ili prekršaje u sportu i u vezi sa sportom“. Stoga bi bilo pozitivno kada bi sportski savezi, uključujući i HNS, sami u svojim internim aktima primjenu ove odredbe proširili na sve djelatnike u sportu, odnosno nogometu, i time preduhitrili i onemogućili utjecaj politike na sport.

Međutim, ne možemo se oteti dojmu da je ovaj prijedlog klubova zastupnika u jednu ruku ciničan, jer bi navedenu odredbu trebao donijeti isti onaj sastav Sabora, koji je nedavno donesenim Izbornim zakonom amnestirao od takve i slične odgovornosti predstavnike političkih elita, osuđenih za puno teže oblike kaznenih djela, a kojima se omogućuje nesmetano sudjelovanje u javnom i političkom životu, pa čak i kandidiranje za obavljanje odgovornih društvenih i političkih poslova.

Konačno, kada bi se išlo na usvajanje ovoga prijedloga, on bi trebao obvezivati sve djelatnike u sportu, pa i Hrvatskom nogometnom savezu, da poštuju disciplinske odluke svog saveza, a ne da suspendirani članovi traže neka povlaštena prava, negirajući time vladavinu prava u svojim institucijama, u najnovijem slučaju, u HNS-u.

Za Hrvatski helsinški odbor
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik

Zagreb, 13. ožujka 2015.