Ponedjeljak, 27. listopada 2008.

Izjava br. 7

Niz ubojstava i nasilja koji zadnjih mjeseci potresaju Hrvatsku izazivaju opravdanu zabrinutost za budućnost naše zemlje - svih njenih građana. Prvi put nakon rata Hrvatska je postigla presudni konsenzus: ratom do istrebljenja treba uništiti mafiju - organizirani kriminal i sve njegove pojavne oblike. Ono u čemu se razlikujemo jesu metode kojima bi to trebalo postići. Upravo stoga HHO poziva na razumno promišljanje dometa i ograničenja pravne države.

Prilikom definiranja stanja u Hrvatskoj treba se kloniti teških riječi i senzacionalističkih poruka kojima su skloni i mediji i politika, a što samo izaziva dodatne tenzije, strah i zbunjenost u najširim slojevima pučanstva. Hrvatska se u ničemu ne može uspoređivati s Bejrutom, kao što to čini premijer Sanader, a oblici nasilja koje vidimo ovih dana nikako se ne mogu kvalificirati kao terorizam, kao što posve pogrešno tvrde premijer Sanader, predsjednik Mesić, ali i veliki dio medija. Pozivi na izvanredno stanje govore s jedne strane o pravnoj i političkoj nepismenosti dijela elite, a s druge i o mogućim skrivenim namjerama pojedinaca iz redova društvene elite. Hrvatska u cijelom proteklom ratu nije imala ni jednog dana izvanrednog stanja, iako su za to postojali valjaniji razlozi od trenutnog stanja u zemlji.

Pozivi na uvođenje smrtne kazne kao i svakovrsni pozivi na radikalizam u obračunu s mafijom izravno su usmjereni protiv europskih stečevina i objektivno zaustavljaju naš put prema EU. Hrvatska je članstvom u Vijeću Europe prihvatila i standarde i pravne norme koji mogu biti jedini okvir za uspostavu pravne države. EU je također postavila uvjete i okvire koji određuju načelne metode borbe protiv organiziranog kriminala. Zato EU od Hrvatske samo traži vjerodostojnost u provođenju europskih pravnih normi. Ne može se hrvatska politička elita kleti na vjernost europskim standardima, a istovremeno u praksi djelovati protiv tih standarda. Hrvatska već ima veliki broj zakona kojima se može učinkovitije obračunavati s mafijom, ali u državnim strukturama do nedavno nije bilo odgovarajuće političke volje za takav obračun, ponajprije stoga što  kraci mafije dosežu do najviših vrhova vlasti. Hrvatska već sada može oduzeti nezakonito stečenu imovinu svakome tko ju je stekao protuzakonito ili utajom poreza. Zato nam ne treba nova politička kampanja koja neodoljivo podsjeća na komunističke kampanje ispitivanje porijekla imovine. Hrvatska može i mora pooštriti potrebne mjere i zakone, no više od toga potrebno je dosljednije djelovanje depolitiziranih policijsko-pravnih i financijskih ustanova.

U Europu se ne ide ukidanjem Policijske akademije i Financijske policije, ali jednako tako ni politikantskim igrama oko imuniteta i suđenja Branimiru Glavašu. Unapređenje suca Horvatovića, koji je svojim vođenjem postupka Glavašu pokazao svoju nekompetentnost, na mjesto šefa kaznenog odjela Županijskog suda u Zagrebu, najvećeg u zemlji, dokazuje dvoličnost hrvatskih vlasti. Činjenica da je tek nedavno smijenjen predsjednik županijskog suda u Vukovaru, o čijim bi se nezakonitim radnjama mogla napisati cijela knjiga, također govori u prilog iznesenoj tezi. Političko arbitriranje u sudskim i policijskim imenovanjima jedno je od ključnih uzroka nepostojanja učinkovite pravne države. Premda u različitim segmentima državnih vlasti postoji veliki broj kvalificiranih stručnjaka, oni tek moraju biti ohrabreni kako bi pokazali svoju sposobnost. Jedino tako pravna država može postati naša svakodnevnica.

HHO pozdravlja napore novih resornih ministara i policijsko-obavještajnih djelatnika u borbi protiv organiziranog kriminala, ali upozorava da se ništa ne postiže podgrijavanjem histerije i raspirivanjem radikalizma, da se u svim državnim i medijskim poslovima moraju poštivati temeljna ljudska prava. Posebno smo zabrinuti medijskim nadmetanjem manirom "što gore to bolje", naročito kod onih poslenika koji ne poštuju činjenice i nužni oprez u izvještavanju - koji još uvijek njeguju ideologijsko novinarstvo. Ako nas iskustvo pukanićevštine u medijima ičemu uči, onda je to zacijelo koliko takva vrsta novinarstva pogoduje nezakonju i pravnom nihilizmu.    

                                                                          Za Hrvatski helsinški odbor

                                                                                 Ivan Zvonimir Čičak

                                                                                       Član HHO-a