Stanje medijskih sloboda velika je tema i još veći problem postkomunističkih društava. Tranzicija prema demokraciji pokazuje se kao složen i trnovit put, mjesto i uloga medija slikovito ga odražavaju, a u Hrvatskoj se on najbolje očituje u odnosu prema javnoj televiziji.

Sve vlasti, od osnutka hrvatske države do danas, nastojale su na razne načine ostvariti utjecaj na rukovođenje televizijom, a pogotovo na sadržaj programa. Pritom se nisu libile svoja presizanja uvijati u nekakav celofan demokratičnosti, pa smo svojedobno bili i svjedoci u biti fiktivnog utjecaja civilnog društva na upravljanje javnom televizijom i njenim programskim sadržajem.

Hrvatski helsinški odbor (HHO), od osnutka do danas, pratio je stanje na javnoj televiziji, načelno se zalažući da njom upravljaju predstavnici civilnog društva preko Programskog vijeća HRT-a. Dolaskom nove, lijeve koalicijske vlasti 2011., pale su maske, a Hrvatski je sabor, nažalost uz podršku udruga (ne)civilnog društva, uključujući i Hrvatsko novinarsko društvo, poradio na ukidanju ovlasti Programskog vijeća HRT-a, glavnog tijela koje je upravljalo televizijom i biralo upravu i urednike. Izglasavanjem najnovijega, jedanaestoga po redu Zakona o HRT-u, koji se u novinarskim krugovima ironično naziva „Lex Lukašenko“, nova je vlast zapravo „podržavila“ HRT. Sabor od tog trenutka izravno bira ravnatelja nacionalne televizije i radija!

Glavnom su ravnatelju, u skladu s dobro upamćenim komunističko-boljševičkim mentalitetom, dane apsolutističke ovlasti u imenovanju urednika, čak i bez obveze da pri tom poštuje mišljenje novinske struke! Hrvatska je tako postala jedina država u postkomunističkoj Europi, u kojoj su tzv. nevladine udruge i veliki dio civilnog društva, iskazale svoj necivilni karakter, zalažući se za to da u Programskom vijeću HRT-a, kao ukras „demokracije“, sjede predstavnici civilnog društva, naravno, bez ikakva utjecaja na rad Uprave HRT-a. Vijeću su oduzete ovlasti imenovanja ravnatelja i urednika, te danas ono ima tek folklorni karakter, jer su ingerencije izbora ravnatelja, a preko njega i svih urednika, prepušteni vladajućoj partiji i njenoj većinskoj koaliciji u Saboru. HHO je protiv ovog zakona organizirao Okrugli stol kojega su bojkotirali predstavnici (ne)civilnog društva, uključujući i predstavnike novinarskog društva, u čijim se, inače, prostorima održavao spomenuti skup. Stav HHO-a vidljiv je i iz naše Izjave br 7. koju dostavljamo u prilogu.

Javna je tajna da je sam zakon, o čemu su pisali i mnogi mediji, inicirao predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, mimo ustavnih ovlasti zajedno s predstavnicima „(ne)civilnog društava“, koji sebe definiraju nevladinim udrugama. Mjesecima unaprijed, znalo se da se zakon mijenja po mjeri predviđenoj za zaštitu „lika i djela“ predsjednika Josipovića, a Goran Radman bio je određen kao osoba koja to mora izvršiti.

Sam Radman, u vrijeme sumraka komunizma, krajem 90-ih godina, posljednji je direktor ondašnje Televizije Zagreb. Padom komunizma, Radman je morao otići s direktorskog mjesta, budući je simbolizirao osobu koja se nalazila na čelu medija koji je, u skladu s tadašnjim nedemokratskim standardima, djelovao protiv slobode govora. Sama činjenica, da se na mjesto direktora HRT-a, u jednom višestranačkom demokratskom društvu, bira osoba koja je devedesetih godina, obnašala visoke funkcije u komunističkom partijskom sustavu, pa je kao takav bio postavljen za čelnog čovjeka tadašnje zagrebačke televizije, predstavlja svojevrsnu negaciju povijesne istine o totalitarnosti ondašnjeg komunističkog režima.

Valja napomenuti da su prije sadašnje promjene zakona, članovi tzv. lijeve, nerijetko agresivne i netolerantne skupine novinara s HTV-a, hodočastili u Ured predsjednika Republike, ali i Vlade (kod potpredsjednice Milanke Opačić). Najistaknutija, među „nezadovoljnicima“ stanjem na televiziji, bila Sanja Miklaušević Pavić, koja se istovremeno nalazila, a i sada se nalazi, na čelu Vijeća za medije (Presserat), čiji je osnovni zadatak u demokratskom svijetu da se bori protiv utjecaja politike na medije. Sastanke novinara s predsjednikom države i potpredsjednicom Vlade, organizirao je Branko Vukšić, inače predsjednik saborskog Odbora za informiranje i medije. Sve ovo govori o pravom karakteru „promjena“ nastalih na HRT-u.

Odmah po usvajanju zakona, „privremeno“ rukovodstvo započelo je čistku politički nepodobnih pojedinaca, na način sličan onome 2000. godine, kada je vlast preuzela lijevo-liberalna koalicija,a slično je devedesetih postupala i HDZ-ova vrhuška. Na ključna mjesta na HRT-u postavljeni su „nezadovoljni hodočasnici“ u predsjedničke dvore i Vladu.

Njihova medijska „sposobnost“ ubrzo je došla do izražaja. Upravo svjedočimo ubrzanom padu gledanosti tzv. javne televizije, a da gluposti nema kraja svjedoči i izjava glavnog ravnatelja Gorana Radmana, da njega ne zanima gledanost. Relevantni podaci su, međutim, više nego zabrinjavajući, ne samo za vodstvo televizije, njene uposlenike, nego i pretplatnike koji mjesečno moraju izdvajati svoje novce za teško gledljiv program. U samo godinu dana gledanost HTV-a je drastično opala, te je s vodećeg, pala na treće mjesto!

Prema podacima kojima raspolaže HHO, danas je gledanost televizijskih programa sljedeća: TV Nova 30%, RTL 28%, HTV1 12%, HTV2 9%, HTV3 1%, i HTV4 sa zanemarivim brojem decimala. Također, prema podacima za svibanj ove godine, gledanost TV dnevnika, najvažnije informativno političke emisije, je na Novoj TV-15%, RTL-u -10%, HTV-u -4,6%. Dakle, gledanost televizijskog dnevnika se u godinu dana prepolovila. Kako bi spriječio istinu o strmoglavom padu gledanosti HTV-a, instalirani direktor Radman postupio je u skladu s poznatom doskočicom „zaustavite Reuters“, ponavljajući tako logiku i aroganciju jednog komunističkog lidera, koji je, čuvši da je ova vodeća svjetska agencija objavila neku nezgodnu vijest za tadašnji jugoslavenski režim, jednostavno, neznalački i necivilizirano dobacio: „Zaustavite Reuters!“. Tako je i Radman prekinuo i zaustavio praćenje gledanosti TV programa, koje je za potrebe HTV-a radila poznata kuća AGB Nielsen. Istodobno, slijedeći svoju privatnu kadrovsku politiku, jednu od najodgovornijih osoba za pad gledanosti TV dnevnika, Zorana Šprajca, poznatog, između ostalog, po izjavi da se zalaže za „televiziju sa stavom“, što je protivno svim temeljnim postavkama informiranja javne televizije, prije nekoliko tjedana Radman unapređuje na mjesto šefa informativnog programa cijelog HTV-a.

Mimo evidentnog nesnalaženja u vođenju, za hrvatsku javnost najznačajnije medijske kuće, Radman je svoju aroganciju i bahatost, iskazao i prvotnim odbijanjem predočenja imovinske kartice. Nakon što ga je Povjerenstvo za sukob interesa kaznilo zbog odbijanja ispunjavanja imovinske kartice, on ju je predočio, ali, pokazalo se, nekompletnu. Zatajio je, naime, da je vlasnik hotela Vila Park na Bohinjskom jezeru u Sloveniji. Riječ je o elitnom odmaralištu koje je nekada bilo u vlasništvu Saveza komunista Hrvatske, a bilo je namijenjeno ondašnjim komunističkim glavešinama. Radman je 2003. otkupio hotel za 650.000 EUR izravnom pogodbom, bez natječaja, u čemu su sudjelovali i neki istaknuti političari, koji i danas sjede na ključnim mjestima u institucijama vlasti RH, predstavljajući u njima Socijaldemokratsku partiju Hrvatske, pravnog, političkog i moralnog sljednika Saveza komunista Hrvatske.

Nakon što su mediji razotkrili skandal, Radman je sazvao tiskovnu konferenciju za novinare koji prate rad HRT-a. Na konferenciji je prisutne novinare nazvao „promicateljima zla“, koji svojim pisanjem ugrožavaju njegov život i život njegove obitelji, na što su novinari demonstrativno napustili tiskovnu konferenciju.

Radman nije stao samo na tome, nego je pred jednom novinarkom koja je još ostala u dvorani, bahato izjavio kako ima još imovine koju nije prijavio povjerenstvu za sukob interesa.

Nadzorni odbor HRT-a, zbog svega što se događa s Radmanom i oko njega, glasovanjem je, tri člana za i jedan suzdržan, pozvao Sabor da razriješi Gorana Radmana dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, iz sljedećih razloga:

1. neispunjavanje imovinske kartice sukladno zakonima RH;

2. miješanje u programsko-uređivačke sadržaje na HRT-u;

3. nastupa na tiskovnoj konferenciji na kojoj je novinare nazvao promicateljima zla;

4. seksistički ispad prema jednoj kolegici na HRT;

5. opravdane sumnje u nepravilnosti imenovanja pojedinih šefova poslovnih jedinica;

6. uklanjanje sa zatvorene sjednice Nadzornog odbora glavne tajnice i zapisničarke (kako se ne bi mogao voditi zapisnik).

Izvršni odbor HHO-a podržava inicijativu Nadzornog odbora HRT-a za smjenu Gorana Radmana s mjesta glavnog ravnatelja HRT-a. Iz samog sadržaja naše izjave jasno je zašto se zalažemo za odlazak Radmana, ali se istovremeno protivimo i mogućoj daljnjoj političkoj praksi miješanja u rad institucija kao što je javna televizija.

Odbor smatra da je takav korak moguće učiniti jedino promjenom zakona kojim bi se HRT-u, kao javnoj televiziji i javnom servisu građana, vratilo upravljanje nad izborom ravnatelja i urednika, tako da se Programskom vjeću HRT-a vrate nekadašnja prava i nadležnosti. Državnu, odnosno, u hrvatskim političkim odnosima, partijsku televiziju, moguće je dokinuti samo tako da televizijom upravljaju predstavnici struke i civilnog društva, te da se dokinu recidivi komunističkih vremena i mentaliteta, sadržani, između ostaloga, u terminu, koji moderma politička znanost naziva, necivilno društvo.

FOR ENGLISH VERSION CLICK HERE.