Izjava broj 02/2011: Začuđeni, no ne i iznenađeni, izjavama aktualnog predsjednika Republike Ive Josipovića, u sarajevskom listu „Oslobođenje“

Izjava broj 02/2011: Začuđeni, no ne i iznenađeni, izjavama aktualnog predsjednika Republike Ive Josipovića, u sarajevskom listu „Oslobođenje“

Mediji javljaju da je tužiteljstvo Ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju u Haagu zatražilo 240 godina zatvora „hercegovačku šestorku“ kao najodgovornijih za sudjelovanje Hrvatske u ratu u BiH kroz tvorevinu nazvanu Herceg-Bosna. Ukoliko Sud prihvati zahtjeve tužiteljstva, bit će to samo još jedna potvrda one politike koja je u poslijednjem ratu dovela do masovnih kršenja ljudskih prava i ratnih zločina.

Temeljem takvih politika nastala je i „Republika Srpska“ unutar BiH – poseban entitet uspostavljen genocidom i ratnim zločinima. To potvrđuju i presude Međunarodnog suda pravde u Haagu kao i Ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju, poglavito u slučaju Srebrenice. Držimo da bi uspostavljanje trećeg teritorijalnog integriteta unutar BiH objektivno služilo daljnjoj legalizaciji i legitimaciji Republike Srpske, umjesto njenog ukidanja kao tvorbe nastale na masovnim kršenjima ljudskih prava, etničkom čišćenju i ratnim zločinima.

HHO je posebno osjetljiv na sve znakove koji ukazuju na nastavak politike podjele Bosne i Hercegovine, budući je Odbor u cjelini, a neki njegovi članovi posebno, bio vrlo aktivan u pokušajima suzbijanja zala i rata. Posebno se u toj aktivnosti isticao prof. dr. sci. Ivo Banac, istaknuti član i donedavni predsjednik Odbora, koji je za tu i takvu aktivnost 2004. godine proglašen počasnim građaninom Sarajeva.

Stoga smo začuđeni, no ne i iznenađeni, izjavama aktualnog predsjednika Republike Ive Josipovića, u sarajevskom listu „Oslobođenje“ od 11. 01. 2011.

Josipović je začuđujuće ružnom retorikom optužio Banca za „eklatantno miješanje u unutarnje poslove susjedne države“, tvrdeći da je Bančevo protivljenje njegovim razgovorima sa Dodikom i Tadićem zapravo „etiketiranje koje se može shvatiti kao poziv na nove ratne sukobe“. Nadalje, Josipović kaže: „Srećom, Banac je valjda i zbog takvog načina razmišljanja, propao u politici, pa je to što govori uglavnom irelevantno“. Navodeći i da „dr. Ivo Banac u političkom smislu ne predstavlja nikoga u Hrvatskoj, (pa) ne znam u kojem je svojstvu iznosio svoje stavove i zaključke, predpostavljam kao građanin“. Nadalje, Josipović izjavljuje da Bančevi stavovi ne predstavljaju mišljenje „dijela hrvatskih intelektualaca“ nego da se njegov zaključak o Josipovićevom „regionalnom angažmanu“ s Tadićem „kao, na određen način nastavak politike Karađorđeva“ svodi samo na jedno slovo – Ivu Banca.

Odgovor je to Josipovića na interview člana HHO-a Ive Banca u „Oslobođenju“ dan ranije, u kojem je Banac upozorio da su zajedničke aktivnosti Josipovića i Tadića „na neki način ponavljanje modela, kao u dogovorima Cvetković – Maček i Milošević – Tuđman. Naravno, nikad ništa nije isto.“ Banac je osim toga ukazao, u odgovoru na Josipovićev inteview, da se Josipović zalaže za stvaranje trećeg teritorijalnog entiteta u BiH. Jednako tako Banac je rekao da i „Vesna Pusić već neko vrijeme eksperimentira s vanjskom politikom“ aludirajući na njene nedavne izjave vezane za stvaranje hrvatskog entiteta u BiH. Za Tadića je rekao da je „još u velikosrpskoj brazdi“, a za Josipovića da on „naravno, nije Tuđman. On uopće nije čovjek politike. On je demokratski maneken.“

Odbor nema običaj odgovarati na napade i kritike te klevete kako samog Odbora tako i pojedinih njegovih članova. No narav ove rasprave ukazuje na potrebu očitovanja Odbora, budući je ona posebno važna sa stajališta ljudskih prava.

Josipovićeva retorika ukazuje da on ne samo što nastavlja s Tuđmanovom retorikom, nego nastavlja i s njegovom modificiranom politikom. Upravo je ta i takva politika doprinijela razbuktavanju rata na prostoru BiH. Takav Josipovićev javni diskurs govori ne samo o njegovom nerazumijevanju ideje civilnog društva nego i uloge nevladinih organizacija u pluralnoj demokraciji općenito. Banac nije „izgubio u politici“, već se nekandidiranjem za zastupnika u Hrvatskom saboru iz nje povukao, kako bi se posvetio vođenju HHO-a, kao njegov predsjednik. Uz to svaki pojedinac u društvu i javnom životu nešto znači, bez obzira na položaj u političkoj nomenklaturi. Pogotovo ako se radi o svjetski poznatom historičaru i povjesničaru, jednom od vodećih balkanologa i stručnjaka za modernu povijest, uvaženom intelektualcu, ne samo u regiji nego i u svijetu, do čijeg se mišljenja drži.

Odbor podržava stajališta Ive Banca iznesene u interviewu „Oslobođenju“, kao i u odgovoru nakon interviewa predsjednika Josipovića. Najnoviji događaji ukazuju da je u odnosu prema BiH, kako Hrvatske, tako i Srbije, na sceni politika kojom se vodi rat drugim sredstvima na liniji pokušaja daljnjeg dijeljenja Bosne i Hercegovine, u povijesnom kontinuitetu, ali u obliku prilagođenom današnjim uvjetima.

Bit prijepora između Josipovića i Banca, ali i HHO-a i Josipovića, je rasprava o „trećem entitetu“ i miješanju hrvatske politike u unutarnje stvari BiH, a vezano uz uspostavu nove Vlade nakon parlamentarnih izbora u BiH. Teritorijalno formiranje trećeg entiteta u kojem bi živjela samo manjina Hrvata od onih koji su preostali u BiH, značilo bi žrtvovanje preostalih Hrvata koji ne bi živjeli u novom entitetu BiH, jednako kao što bi to bio i gubitak elementarnih ljudskih i građanskih prava svih 300.000 Hrvata koji su u sklopu planiranog etničkog čišćenja protjerani i raseljeni iz BiH.

HHO ponovo naglašava nedopustivost miješanja Srbije i Hrvatske u unutarnje stvari suverene države BiH na bilo koji način. Bilo podrškom pojedinim političkim opcijama, pojedincima ili strankama, bilo promjeni teritorijalne karte BiH, bez suglasnosti i dogovora samih građana i političkih subjekata Republike Bosne i Hercegovine kao cjeline.

Za HHO:

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik