Vladavina prava na koju se sve više pozivaju pojedinci i institucije i tijela vlasti ne može biti samo svedena na retoriku.  Vladavinu prava prije svega moramo moći vidjeti u svakodnevnoj praksi, a nadasve u praksi i ponašanju pravosudnih institucija, pogotovo sudaca.

           Stoga, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) drži nedopustivim privatna druženja sudaca s osobama u vezi kojih se istovremeno vode konkretni sudski postupci o njihovim pravima ili odgovornostima. Takvo druženje (ponašanje) teško narušava načela neovisnosti, nepristranosti i visokih etičkih standarda – kako to nalažu Ustav, zakoni i Kodeks sudačke etike i još više šteti dojmu o sudbenoj vlasti u cjelini u očima građana.

U tom smislu i same fotografije prisutnosti pojedinih sudaca na takvim zajedničkim druženjima, terevenkama, s osobama u svezi kojih se vode sudski postupci dovoljan su dokaz određene privatne povezanosti suca s osobom kojoj sudi, a slijedom čega svaki takav sudac, temeljem čl. 33. Zakona o kaznenom postupku odnosno čl. 72. Zakona o parničnom postupku, treba o tome obavijestiti predsjednika suda i prekinuti svaki rad na konkretnom predmetu te tražiti svoje isključenje iz konkretnog procesa.

Zatajivanje takve okolnosti od strane suca predstavlja teško narušavanje interesa društvene zajednice za objektivno, pravedno i nepristrano suđenje prema svakome. To ujedno ukazuje da takva osoba koja obnaša sudsku dužnost nema i ne poštuje visoka etička načela potrebna za obnašanje dužnosti suca. Smatramo da takvim osobama ne može i ne smije biti mjesto među sucima.

Jasno je da svaki  sudac ima i može imati prijatelje i poznanike iz različitih društvenih sredina. Suci su samo ljudi sa svim ljudskim osobinama, vrlinama i mana, no poziv suca podrazumijeva i njegovu osobnu spoznaju, razumijevanje, spremnost i odlučnost maksimalnog distanciranja od svake situacije koja bi mogla utjecati na njegovu (ne)pristranost prilikom suđenja.

U tom kontekstu je nebitno je li netko dokazano podmićen ili mu samo netko zlonamjerno želi narušiti ugled. Takav sudac već samim svojim dobrovoljnim  sudjelovanjem u određenom privatnom dogođaju, neprimjerenom njegovom društvenom statusu i društvenom položaju, a osobito njegovim zatajivanjem – teško je narušila svoj sudački ugled i sebe diskvalificirala kao osobu podobnu biti sudac.

             Stoga, da bi netko bio sudac potrebne su tri elementarna preduvjeta: pravna stručnost, radna volja i visoki moral. Ako samo nedostaje jedan od ta tri elementa – takva osoba ne može i ne smije biti sudac.

Uz poštovanje prema svim sucima koji se trude svoj poziv obnašati valjano i časno,  među hrvatskim sucima postoji, ne baš zanemarivi broj onih, kojima nedostaje jedna, dvije pa čak i sve tri bitne komponente. Sukladno navedenome, aktualna medijska rasprava o tome tko bi trebao postati predsjednik Vrhovnog suda i kakvim postupkom izbora, ukazuje nedovoljnu smislenost i predstavlja stvarno izbjegavanje suočavanja s bitnim problemima hrvatskog sudstva. Predsjednik/ca Vrhovnog suda jeste samo prvi među jednakima (koji niti bira niti razriješuje suce) te na nikakav bitan način ne može utjecati na ostvarenje sudstva u kojem će svi suci imati sve tri elementarne sudačke komponente nužno potrebne jednom istinski odgovornom društvu, utemeljenom na vladavini prava.