Wednesday, November 4^th 2009

IZJAVA O ARBITRAŽNOM SPORAZUMU HRVATSKE I SLOVENIJE

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava od svoga utemeljenja  do danas u svom se djelovanju rukovodio visokim načelima vladavine prava. Pritom su naši orijentiri bili dokumenti i praksa Ujedinjenih Naroda (prvenstveno Opća deklaracija o ljudskim pravima) te načela i praksa OESS-a (prije KESS). Nastojali smo u djelo provoditi načela  Vijeća Europe (a posebno Suda za ljudska prava u Strasbourgu). U skladu s tim, HHO je inzistirao na onakvoj Hrvatskoj koja stremi ka ostvarenju pravne države bez obzira na političke, pa i ratne i poratne prilike. Nismo odobravali alibi  bilo kome u Hrvatskoj koji bi odobravao, dopuštao ili tolerirao kršenje vladavine prava i striktnog  poštivanja ljudskih prava među koja spadaju državljanska (politička i građanska) prava. HHO se zalagao za izdavanje domovnice kao dokumenta o hrvatskom državljanstvu u tisućama slučajeva što radimo i dan danas. Upravo s toga HHO smatra da jednako tako državljani imaju pravo odlučivati o vlastitoj državi pa i njenim granicama što proizlazi iz čl. 2. Ustava a posebno iz st. 2. i 3.

Petero članova HHO-a već su u osobno ime, a ne u ime HHO-a, supotpisali predstavku 26 intelektualaca o Arbitražnom sporazumu Hrvatske i Slovenije.

HHO se odlučio na vlastitu izjavu s obzirom i na rastuće tenzije u Hrvatskoj  i Sloveniji. Slične tenzije, ne tako davno dovele su do krvavih ratnih sukoba i masovnih kršenja ljudskih prava koja bi bila uzrokovana rastućim međusobnim ekstremno nacionalističkim obračunima bilo onim ratnim bilo onim mirnodopskim.

Prvi meci u proteklom ratu bili su ispaljeni iz medija a ne vatrenim oružjem. Njih su ispalili političari i predstavnici društvenih elita. Zastrašujući huk ekstremnih nacionalizama mogu se osjetiti na stadionima i sportskim terenima u svim državama sljedbenicama bivše Jugoslavije. Strahujemo od mogućnosti prelijevanja takve atmosfere na druga mjesta i  na druge razine.

Upravo stoga HHO insistira na primjeni međunarodnih principa i vladavine prava u sporu Hrvatske i Slovenije. Svjesni smo nesavršenosti nabrojanih svjetskih i europskih institucija u svom djelovanju. Svjesni smo i nesavršenosti tranzicijskih „pravnih“ država Hrvatske i Slovenije. Držimo neprihvatljivim pokašaj slovenske zlouputrebe pozicije stečene članstvom u EU za  političku ucjenu Hrvatske teritorijem pri ulasku u punopravno članstvo. Odustajanje od principa vladavine prava daje mogućnost političkog arbitriranja u kojem postoje jednaki i jednakiji.

Kada nastanu sporovi među susjednim zemljama, a one ih ne mogu međusobno riješiti, o sporu može odlučivati jedino sud, u ovom slučaju je to Međunarodni sud pravde u Haagu. To je (iako ne savršeno) sudište UN-a, a ujedno i najviši svjetski organ pravde. Hrvatska i Slovenija su se  prilikom učlanjivanja u UN, obvezale poštivati dokumente UN,  pa tako i Konvenciju o pravu mora. Hrvatska i Slovenija već osamnaest godina nisu u stanju riješiti svoje međusobne sporove. Usvajanje saborskog dokumenta o „Arbitraži“ legitimiranje je političkog na uštrb pravnog  rješavanja problema. Države članice EU-a (Njemačka, Danska, Francuska i druge) svoje su sporove rješavale pred Međunarodnim sudom pravde budući se nisu mogle usuglasiti. Isti princip tražimo i za spor između Hrvatske i Slovenije.

Pokušaj stvaranja „Arbitražne  komisije“ kao i ad hoc suda Europske Unije, protivno je postojećem pravnom ustroju svijeta, Europe i Europske Unije. Ono je ozbiljan presedan  i predstavlja kršenje principa vladavine prava ali i principa trodiobe vlasti. Neprihvatljivo je nametanje liste mogućih arbitara (sudaca) od strane pojedinaca ili skupine osoba iz europskih institucija. Jedino bi skupština Europske Unije mogla imenovati bilo koju sudski instancu. Ovakvo je imenovanje i nelegalno i nelegitimno. Samo bi predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu imao kakav- takav legitimitet imenovati tri suca „arbitražnog vijeća“ uz po jednog iz Hrvatske i Slovenije.

            Pogotovo s obzirom na činjenicu da se od Hrvatske unaprijed traži pristanak na moguću promjene granica i oduzimanje djela njezinog državnog teritorija. Hrvatska i Slovenija nedavno su  proglasile ništetnim sve dosadašnje dogovore i ugovore o graničnim sporovima. Nema nikakvog  razumnog opravdanja da se prilikom odlučivanja u budućoj hrvatskoj granici  krene sa nulte pozicije. Pri tom valja voditi računa o poštivanju legalnosti, legitimnosti, pravednosti i pravičnosti, kao što su uglavile  dvije državne komisije  u vrijeme vlada Sanader-Janša, a u skladu sa Statutom suda UN-a u Haagu.