Nagradu Sulejman Mašović-Luka Vincetić-Jovan Nikolić za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji u Hrvatskoj za  2014. godinu,Hrvatski helsinški odbor dodjeljuje Mešihatu islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj i njenom čelnom čovjeku Azizu Hasanoviću.Islamska vjerska zajednica u Hrvatskoj kao javna, jedinstvena i samostalna vjerska organizacija građana,  koji slobodno ispovijedaju svoju vjeru, djeluje kontinuirano od 27. travnja 1916., temeljeći svoju autonomnost na zakonu o priznavanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj je najviši vjerski i administrativni organ islamske vjerske zajednice na čijem se čelu nalazi predsjednik Mešihata, koji je ujedno i muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj. U ovom mandatnom razdoblju (2012.-2019.) predsjednik Mešihata islamskevjerske zajednice je muftija, prof. dr. Aziz efendija Hasanović. Islamska vjerska zajednica u Hrvatskoj i njeni članovi ponaosob,  kojih je danas u Hrvatskoj oko 60.000, nije uvijek mogla djelovati u punoj slobodi i poštivanju prava svih njenih članova.Baštineći naslijeđene stereotipe, hrvatski su muslimani često bili stigmatizirani i progonjeni, ne samo od različitih vlasti, nego i dijela hrvatskog društva, sve do  gubitka slobode, pa  i života zbog vjerskog uvjerenja. Ne samo ratovi i diktature, nego i autoritarni i demokratski modeli vlasti u Hrvatskoj, pokazivali su, najblaže rečeno,podozrenje prema muslimanima u Hrvatskoj. Neću govoriti o Drugom svjetskomratu, komunizmu, agresiji na Hrvatskui Bosnu i Hercegovinu i reflektiranju tog rata na Hrvatsku. Mogu samo upozoriti da i danas  muslimani, bilo kroz medije, bilo  u svakodnevnoj komunikaciji,  bivaju često tretirani  gotovo zadanim stereotipom – musliman = fundamentalist, ili, u krajnjem slučaju, džihadist. Hrvatski muslimani, bez obzira jesu li podrijetlom iz BiH, Srbije, Makedonije, Kosova ili Crne Gore, ili su već generacijama uronjeni u hrvatsko nacionalno  biće, svojim  svakodnevnim angažmanom daju veliki doprinos suprotstavljanju i ovim stereotipima.

Posebno ističemo činjenicu da uloga  hrvatskih muslimana u Domovinskom ratu nije bila nezamjetna. Upravo iz usta čelnih ljudi Mešihata, pogotovo dugogodišnjeg muftije Šefka efendije Omerbašića, a zatim i Vas efendijo Hasanović,dolazile su riječi pohvale o slobodi koju uživaju muslimani u Hrvatskoj. Jednako tako i efendija Omerbašić, a danas i Vi efendijo Hasanoviću, stalno ste isticali činjenicu da je islamsko pitanje u Hrvatskoj riješeno na način koji može biti uzor i drugim europskim državama.

Vaši hrabri i argumentirani stavovi prema bezumnom, krajnje radikalnomislamizmu u Siriji i Iraku, Vaša osuda radikalnog islama kao nečeg protivnog stvarnim vrijednostima vaše vjere, u ovim trenucima, ne samo u hrvatskim, nego i u svjetskim okvirima, istinski su glas razuma i civilizacijske tolerancije.

U tom kontekstu prevažno je naglasiti Vaš osobni angažman na njegovanju dobrih odnosa s kršćanima, pogotovo katolicima u Hrvatskoj, što Vas u očima radikalnog islama prokazuje  kao izdajnika i neprijatelja, no to, u tim i takvim okolnostima, valja shvatiti i doživjeti, ne kao omrazu, nego samo kao kompliment. Te klevete ne govore ništa o Vama, već  samo o njima. Vaš angažman na njegovanju dobrih odnosa s katolicima vidljiv je i iz Vašeg osobnog angažmana na sudjelovanju u nastavi kao profesora na katoličkim visokoškolskim ustanovama u RH.

Želja nam je da hrvatski muslimani  uživaju u svakodnevnoj blagodati demokratskog hrvatskog društva, u punoj slobodi svakodnevnog življenja svojih vjerskih uvjerenja.

Zagreb, 10. prosinca 2014.