Nagrade HHO-a za ljudska prava u 2013. godini dodijeljene su pateru Stjepanu Kušanu, časopisu “Ulične svjetiljke” i Ustavnom sudu RH i svim njegovim članovima ponaosob.

Nagrada Sulejman Mašović – Luka Vincetić- Jvan Nikolić za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji dodijeljena je pateru Stjepanu Kušanu,posthumno. Nagrada Joška Kulušića za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u području medijskog djelovanja dodijeljena je prvom hrvatskom časopisu o beskućništvu i srodnim temama “Ulične svjetiljke”. Nagradu Miko Tripalo za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u hrvatskoj tijekom protekle godine a koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde dobio je Ustavni sud Republike Hrvatske i svim njegovim članovima ponaosob.

Nagrada Sulejman Mašović – Luka Vincetić- Jvan Nikolić za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji

Dobitnik nagrade: pater Stjepan Kušan, posthumno

P. Stjepan Kušan, svećenik i bivši provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, rođen je u Letovaniću kod Siska 1944. godine u partizanskoj obitelji, koja nije dopuštala ispovijedanje vjere. Zato je njegov susret s bogoštovljem, onog dana 1958. godine kad mu je kao sedmoškolcu sisački župnik Vlado Stanković na poz-drav „Dobar dan!“ odzdravio s „Dobar dan. Amen“, bio prepun providnosti. Iste se godine pričestio i krizmao, a dvije godine kasnije, unatoč protivljenju obitelji, postao je zagrebački sjemeništarac, a 1962. primljen je u isusovački novicijat. Nakon studija u Zagrebu, magistrirao je 1975. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, kao specijalist za moralnu teologiju. Predavao je na Filozofsko-teološkom institutu i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, posebno iz pitanja seksualnog i bračnog morala. Nakon usavršavanja u Wichiti, država Kansas, SAD, godinama je predvodio vrlo uspješne Vikende bračnih susreta, kroz koje je prošlo preko 6.000 bračnih parova te mnoštvo svećenika i redovnica.

Ipak, Kušanova služba, kolikogod predana, humana i vjerna, za Helsinški je odbor predmet posebnog priznanja od trenutka kad je pater Kušan 1993. postao ravnatelj-utemeljitelj Isusovačke službe za izbjeglice (Jesuit Refugee Service, JRS) za Bosnu i Hrvatsku, a djelovao je i kao direktor Biskupijskog pastoralnog centra u Ohridu. Zapisao je: „Stvarajući JRS pater [Pedro] Arrupe [isusovački general] promijenio je imidž isu-sovaca. Na nas se više ne gleda kao na ljude zatvorene u sveučilišta, koji rade samo s mozgom, nego kao na one koji približavaju Isusa izuzetno potrebitim ljudima. Pamtim središta za zajednička zbrinjavanja izbjeglica iz razdoblja krize u bivšoj Jugoslaviji tijekom ranih 1990-ih. Nisu to bili izbjeglički logori nego propale tvrtke ili zatvorene tvornice. Ljudi su zajedno spavali u malim sobama. Sjećam se žene koja je bila bliska svom 26-godišnjem sinu. Rekla mi je, „On se nikada neće moći oženiti. Nema mjesta gdje bi doveo ženu.“ Ovakve priče duboko su mi potresale srce.“

Nagrada Joška Kulušića za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u području medijskog djelovanja

Dobitnik nagrade: Prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim temama “Ulične svjetiljke”

Ovogodišnju nagradu Joško Kulušić dobio je časopis Ulične svjetiljke, novina po svemu drugačija od tzv. velikih, razglašenih medija. U Svjetiljkama susrećemo jedno drugo novinarstvo, novinarstvo koje je okrenuto dijelu života koji nećemo naći na naslovnicama tiražnih izdanja, ni u bombastičnim najavama emisija elektronskih medija, kojima je ovladala beskrupulozna trka za profitom, najčešće nažalost uvijena u žuto, senzacionalističko informiranje. Nasuprot njima, Ulične svjetiljke odlikuju se, rekli bismo, nenovinarskim pogledom na svijet. To je časopis kojega ne zanima puki senzacionalizam, on je sam po sebi „senzacionalan“ i pravo otkriće za sve nas.

Časopis pišu i prodaju „nijemi ljudi“ koji ništa ne govore, samo stoje na trgovima i ulicama držeći u ruci „Ulične svjetiljke“. Ljudi i časopis koji nas podsjećaju na to da smo ih zaboravili. Nijemi kao ljudska savjest.

Ulične svjetiljke član su i međunarodnog udruženja uličnih novina. Riječ je o udruženju koje okuplja oko 120 sličnih izdanja koja izlaze u 40 zemalja svijeta. Cilj je dvostruk: pružiti priliku beskućnicima da prodajom časopisa zarade nešto novca, i tako prikupe bar nešto sredstava za preživljavanje, za plaćanje kakave skromne sobice, te skinu sa sebe stigmu osoba „opasnih po društvo“. Cilj je časopisa upozoriti javnost da oni još imaju želju i potrebu nešto ponuditi društvu, pa to rade i kroz svoje životne priče, pjesmu i drugo što se objavljuje u časopisu. Time se javnost senzibilizira za egzinstencijalna ljudska prava, i to one najugroženije kategorije ljudi za koje nema mjesta u senzacionalističkim medijima.

Dodjeljivanjem ove nagrade HHO se pridružuje svima onima koji u hrvatskom društvu žele upozoriti na trenutačnu socijalnu dramu.

Nagradu Miko Tripalo za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u hrvatskoj tijekom protekle godine a koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde

Dobitnik nagrade: Ustavni sud Republike Hrvatske i svi njegovi članovi ponaosob

Ustavni sud RH pokazao je svojom djelatnošću da nije točna uobičajena percepcija tog suda koji se u većini medija opisuje kao puki servis za ispunjavanje želja vlasti ili vladajućih koji se mijenjaju parlamentarnim izborima. Neovisnost pozicije Ustavnog suda i dojam koji trenutačni postav ove institucije ostavlja u hrvatskoj javnosti, jača vjeru građana u djelotvoran nadzor nad djelovanjem svih triju grana državne vlasti. Ustavni sud je u protekloj godini jasno pokazao da brine o stanju vladavine prava i u zakonodavnom, i u političko-izvršnom i u sudskom području. Pokazao je sudski aktivizam kad je riječ o zaštiti demokratskih procedura i o zaštiti ljudskih prava i temeljnih osobnih, građanskih i političkih sloboda građana.

Dio hrvatske političke javnosti, vođen najčešće stranačko-političkom logikom, mnoge je odluke Ustavnog suda dočekao s neuobičajenom odbojnošću, nastojeći površnom argumentacijom dovesti u pitanje rad Suda u cjelini, osporavajući čak i njegovu stručnu utemeljenost. Istovremeno, velik dio ustavnih i pravnih stručnjaka, ali i ne samo njih, smatraju i javno ističu da je postojeći sastav Ustavnog suda najkvalitetniji koji smo do sada u Hrvatskoj imali. Dežurne kritičare u trenutačnim strukturama vlasti takve ocjene tjeraju da se počinju gotovo natjecati u napadima na instituciju Ustavnoga suda, što je u politički civiliziranom demokratskom svijetu upravo nepojmljivo. Srećom po ustavni i pravosudni poredak, njihovi napadi na Ustavni sud ne govore zapravo ništa o samome Sudu, o kvaliteti i pravnoj valjanosti njegovih odluka, nego oslikavaju mentalitet i poimanje tih kritičara koji, logikom naslijeđenom iz jednopartijske države, nekritičkim i neargumentiranim napadima ponižavaju jednu od ključnih institucija hrvatske države.

Naravno, svatko u svom radu može griješiti, pa tako i Ustavni sud. Predsjednica Ustavnog suda to stalno ističe u svojim javnim nastupima. U tom je kontekstu i Ustavni sud podložan kritici javnosti. Međutim, ta kritika trebala bi, po našem mišljenju, biti poduprijeta argumentima i činjenicama, što bi svakako pridonosilo kvaliteti rada Suda. Kritizerski, politički jednostrani način komunikacije, koji se zapaža u dijelu medija, pa čak i unutar izvršne vlasti, samo je nastojanje da se sruši ugled i snaga ove institucije hrvatske države, s očito prizemnim ciljem njezinog preuzimanja.

Ustavni sud RH ima i imat će podršku HHO-a u svome radu tako dugo dok će u njegovu radu vladati pravni, a ne politički argumenti, stručnost,samostalnost i neovisnost o bilo kojem segmentu vlasti ili neke druge interesne skupine. Ukoliko uočimo da iza njihovih odluka ne stoji stručnost i pravna utemeljenost, uz istinsku neovisnost, imat ćemo snage i javno progovoriti o tome, kao i o mogućim nepravilnostima, kao što smo to i do sada radili u odnosu prema drugim institucijama RH.

Konačno, valja naglasiti da je našoj odluci o dodjeli ovogodišnje nagrade za ljudska prava sucima Ustavnoga suda RH, na poseban način pridonijela i činjenica da je predsjednica Suda,prof.dr. Jasna Omejec, ove godine objavila opsežnu knjigu Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava- Strasbourški acquis. Uz knjigu Vesne Alaburić, odvjetnice iz Zagreba, pod nazivom Slobodna izražavanja u praksi Europskog suda za ljudska prava, objavljene prije desetak godina, to su, prema našem mišljenju, dvije najvažnije knjige koje su do sada objavljene na hrvatskom jeziku oradu Europskog suda za ljudska prava i njegove prakse. To je posebno važno budući je Republika Hrvatska ugovorna stranka Konvencije, pa je i praksa njezinog suda obvezujuća za Hrvatsku, o čemu je već prije bilo riječi. Spomenute dvije knjige, gđe Jasne Omejec i gđe Vesne Alaburić, smatramo ne samo ugaonim kamenom, vezanim uz teorijske rasprave o praksi Europskog suda za ljudska prava, nego i obvezujućom literaturom Hrvatskoga helsinškoga odbora u njegovu daljnjem radu.