Nagradu Miko Tripalo, koja se dodjeljuje za doprinos i zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj za proteklu godinu, a nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde, Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava, dodjeljuje Andreju Plenkoviću, zastupniku Republike Hrvatske u Europskome parlamentu, u kojemu je izabran za potpredsjednika Odbora za vanjske poslove.  Plenković pripada, uvjetno rečeno, mlađoj generaciji hrvatskih političara koji predstavljaju novu „nadu“ hrvatskoga društva za oblikovanje politike  prilagođene suvremenim  političkim procesima i odnosima.

Rođen u Zagrebu 1970., gdje je završio pravo i postigao magisterij znanosti iz međunarodnih odnosa, još od studentskih dana bio je okrenut studentskim i, dakako,društvenim temama. Bivši je predsjednik Europske udruge studenata prava (ELSA), te predsjednik njenog međunarodnog odbora sa sjedištem u Bruxellesu. Studentsku praksu, s ciljem stjecanja novih znanja i iskustava, obavljao je u uglednom londonskom odvjetničkom društvu, a stažirao je i u Europskom parlamentu, kao i u misiji RH pri europskim zajednicama. Osam godina radio je kao diplomat na različitim dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova. Diplomatsku karijeru nastavio je u predstavništvima RH u Bruxellesu i Parizu. Po povratku u Zagreb 2010. do kraja 2011. obavljao je dužnost državnog tajnika za europske integracije u Ministarstvu vanjskih poslova.

U prosincu  2011., Plenković ,izborom u Hrvatski saborkao zastupnik HDZ-a, ulazi u političku arenu. Od 2012. do 2013. voljom Sabora, jedan je od 12 hrvatskih promatrača u Europskome parlamentu, da bina općim izborima za Europski parlament 2014., kao nositelj liste HDZ-a i partnera,bio izabran u Europski parlament.

Od rujna ove godine Plenković predvodi izaslanstvo EP za Ukrajinu Bio je i voditelj promatrač izaslanstva Europskoga parlamenta na izborima održanim u Ukrajini u listopadu ove godine, pri čemu se posebno istakao inzistiranjem na poštivanju visokih standarda ljudskih prava.Svojim je dosljednim, po nekima za diplomata „tvrdim“ stavovima, iritirao agresorsku, rusku stranu. Kao voditelj Izbornog izaslanstva EU u Ukrajini vodio je računa o striktnom provođenju političkih prva koja spadaju u prvu generaciju ljudskih prava. Posebno je zapažena njegova usporedba situacije u Ukrajini vezana uz ruski agresivni rat, s Miloševićevom ratnom avanturom. U svojim nastupima u Ukrajini i oko nje, Plenković inzistira da se unutar cjelovite Ukrajine moraju poštivati manjinska prava ruskih nacionalnih manjina kao preduvjet za političku stabilizaciju Ukrajine uz nepriznavanje bilo kojih granica – od ruske okupacije Krima do ruskih satelitskih Bantustana na istoku Ukrajine.

Plenković je posebno došao u žižu europske i svjetske javnosti iniciranjem rezolucije Europskoga parlamenta o Šešelju. Potpuno je jasno da je puštanje haaškog uznika Šešelja, na gotovo bezuvjetnu slobodu iz pritvora, izazvala sablazan u demokratskom svijetu. Iako je bilo pokušaja miniranja rezolucija od različitih interesnih skupina,ona je ipak usvojena. Plenkovićev govor u Parlamentu ,27. studenoga,  školski je primjer  inzistiranja na očuvanju temeljnih principa ljudskih prava na kojima se zasniva suvremena i demokratska Europa.

Osim osude Šešeljeve ratnohuškačke retorike u Beogradu,Plenković poziva Haag, da poštujući principe vladavine prava,Šešelja vrati u haaški pritvor.Osuđujući Šešeljevo ponižavanje žrtava u Hrvatskoj, otvaranje psiholoških rana u BiH, te,  kreiranje straha kod nacionalnih manjina u Srbiji,Plenković decidirano zahtijeva da Srbija, koja sebe deklarira kao pravnu državu, reagira svim političkim i pravnim instrumentima koji su joj na raspolaganju, i snažno osudi Šešeljev govor mržnje.

Plenković na kraju zaključuje da odgovorna demokracija znači prihvaćanje europskih vrijednosti, što, dakako, pretpostavlja i  znači bezuvjetno poštivanje ljudskih prava. Slažemo se s njim.

Zagreb, 10. prosinca 2014.