Utorak, 13. prosinca 2011.

Obrazloženje nagrade za životno djelo "Petar Mrkalj" za 2011. - dobitnica Florence Hartmann

Obrazloženje nagrade za životno djelo "Petar Mrkalj"za 2011.:

dobitnica Florence Hartmann

Nagrada za životno djelo „Petar Mrkalj“ dodijeljena je Florance Hartmann francuskoj, jugoslavenskoj, ali i hrvatskoj novinarki i bivšoj glasnogovornici tužiteljstva Haaškog tribunala. Nagrada se dodjeljuje osobama ili institucijama u zemlji i inozemstvu čije djelovanje značajno doprinosi zaštiti ljudskih prava.                                                         

Ime Florance Hartmann poznato je na području bivše Jugoslavije ne samo političkim znalcima nego i običnom puku.

Florance Hartmann djelovala je kao novinarka u Jugoslaviji kao dopisnica prestižnog dnevnika Le Monde. Na tom poslu provela je petnaest godina. Nije bilo lako u vrijeme komunističke diktature biti objektivan i hrabar novinar koji je pisao o događanjima u bivšoj Jugoslaviji, šireći svojim pisanjem stvarnu istinu o karakteru jugoslavenskog komunističkog sustava. Svojim objektivnim pisanjem bila je svrstana među one novinare koje je tadašnji režim smatrao glasnogovornicima disidentskih skupina i pojedinaca budući je svojim radom otvarala prostor za prezentaciju njihovih stavova u svijetu.

Od početka   bila je uvijek na najopasnijim i najtežim mjestima, na poprištu bitaka i pišući objektivno o ratu, trudeći se pri tom ne zauzeti ničiju stranu. Njena strana bila je - istina.

 Svojim pisanjem Florance Hartmann bitno je pridonijela promjeni slike o ratnim zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji. No, istovremeno time se zamjerila svim stranama u sukobu, a posebno i velikosrpskoj eliti i Miloševićevom režimu.

Poseban razlog zašto nagradu dajemo Florance Hartmann baš sada, na dvadesetu obljetnicu pada Vukovara, taj je što je ona osobno doprinijela tome da svjetska javnost sazna istina o Vukovaru i Ovčari, otkrivši lokaciju Ovčare.

Florance Hartmann i njena obitelj, suprug i dvoje djece, bili su na stalnom udaru Miloševićevog režima, pa je zbog toga morala napustiti Beograd. Srbijanskom režimu posebno se zamjerila knjigom "Milošević Dijagonala luđaka“, u kojoj je dala političku dijagnozu Miloševića i njegove vladavine.

Svoju nepristranu poziciju Florance Hartmann zadržala je i kao glasnogovornica tužiteljstva Ad- hoc tribunala čime je opet u percepciji svake strane u sukobu doživljavana kao krivac što ne pobjeđuje ona istina koju bi htjeli lideri i gospodari rata. Svoja iskustva i saznanja o radu u Tribunalu opisala je u knjizi „Mir i kazna“, u kojoj piše o Haškom tribunalu.  Razotkrivajući  sve tajne igre koje su se plele u pokušajima da se oteža, ako ne i spriječi, objektivno djelovanje tužiteljstva tog tribunala. Ona je to najbolje mogla znati, budući je pet godina bila glasnogovornica tužiteljstva u vrijeme dok je tužiteljica bila Carla Del Ponte. Zbog hrabrosti u otkrivanju tamnih sjena i djelovanja sudaca, Florance Hartmann kažnjena je novčanom kaznom od sedam tisuća eura.

Zbog toga je i nad ovim njenim dolaskom danas među nas bila nadvijena strepnja za moguće pritvaranje na temelju naloga Haaškoga suda. No i opet je pobijedila njena hrabrost i spremnost na rizik.

Kada bi se u formu obrazloženja dodjele nagrade za životno djelo moglo upisati ponešto što će nas dremljive trgnuti iz udobnih stolica u prigodnim dvoranama, što prkosi pretpostavljenim okvirima, kao što to rade i osobe kojima bi se takve nagrade trebalo dodjeljivati, dobivši tu čast, trebalo bi napisati poveliku šokantnu knjigu. No pitanje da li bi nas i to trgnulo.

Ipak mi se nadamo da će i ova skromna nagrada biti poticaj da se priupitamo da li smo doista uvijek bili kritični prema iznošenju istine o ratnim zločinima pogotovo o onim koje je počinila i "naša strana" bez obzira na koju se to stranu odnosi u proteklom ratu.