Četvrtak, 14. veljače 2008.

Reakcija na tekst Pavla Pavličića objavljen u "Večernjem listu"

Slijedeći loš primjer "Večernjakova" kolumnista Tihomira Dujmovića (ponedjeljak, 4. veljače 2008. godine; str. 16), u "Večernjem listu" (ponedjeljak, 11. veljače 2008. godine; str. 16), književnik i sveučilišni profesor Pavao Pavličić objavio je tekst, naslovljen "Zakazale udruge za ljudska prava", u kojem je iznio svoje mišljenje o tzv. slučaju Jagodnjak, odnosno prozvao je "...držanje građanskih udruga za zaštitu ljudskih prava. Jer, njihov se glas u cijeloj toj stvari čuo vrlo slabo ili nikako. A, čovjek bi očekivao suprotno, jer je od njih navikao da dreče iz svega glasa...". Naravno, svatko ima pravo na svoje "navike", mišljenje i(li) interpretaciju događaja, ali elementarna pristojnost pretpostavlja komentiranje nekog događaja uz barem minimalno poznavanje i respektiranje osnovnih činjenica. Od jednog uvaženog intelektualca to je najmanje što se može očekivati.

Hrvatski helsinški odbor se u vezi s navedenim nesporazumom i sukobom u selu Jagodnjak očitovao jasno i glasno, a reagirao je nakon što je provjerio i utvrdio sve relevantne činjenice. Da podsjetimo; u opširnom priopćenju od 22. siječnja ove godine (poslanom svim redakcijama tiskanih i elektronskih medija), konstatirali smo: "...roditelji imaju pravo tražiti sve što je najbolje u interesu obrazovanja i školovanja njihove djece, ali neprihvatljivo je da utječu na izbor nastavnika, inzistirajući na etničkoj pripadnosti, a ne na stručnoj osposobljenosti... Cijeli slučaj poprimio je neželjene i nepotrebne političke konotacije... problemom se počinju baviti oni koji za to ni po čemu nisu nadležni, a to su pojedine političke stranke, koje podupiru zahtjeve roditelja, a zapravo gledaju svoje uske, stranačke interese i traže jeftine političke probitke... Stoga, apeliramo da se problem ne rješava postavljanjem ultimativnih zahtjeva, da nadležni ne budu gluhi na prijedloge roditelja, te da se situacija prepuna napetosti i isključivosti smiri, jer se samo otvorenim i tolerantnim dijalogom problem može riješiti na opće zadovoljstvo, a prije svega u korist djece."

Dakle, nije se, barem ne u HHO-u, pojavila nikakva pogreška u shvaćanju zadaće i uloge udruga civilnog društva, a još se manje radi(lo) o precijenjenosti "svijesti o vlastitoj važnosti", kako to imputira Pavličić. Naprosto se radi o tomu da nisu zakazale udruge za ljudska prava, već prije redakcije i urednici hrvatskih tiskanih i elektroničkih medija, koji za tu i takvu vrstu priopćenja uglavnom nemaju sluha, te ih ignoriraju ili prenose u bitno smanjenom obujmu, u kojem se ne prepoznaje, pa čak i zagubi meritum stvari o kojoj se govori. Stoga, možda je prof. dr. Pavličić trebao svoj pravednički gnjev i nezadovoljstvo (pre)usmjeriti na neke druge adrese, a ne na predstavnike građanskih udruga, koje u završnici svoga teksta bezrazložno etiketira kao eksponente stranih interesa. Bilo bi dobro da nas prosvjetli svojim spoznajama, kako bismo i mi (sa)znali za koga i što mi to zapravo radimo. U svakom slučaju, takav uopćen i pomalo ignorantski pristup udrugama za zaštitu ljudskih prava u najmanju je ruku neprimjeren i čini se da daleko više (raz)otkriva bit problema u našem društvu, nego li što se to može iščitati iz nemilog ekscesa u baranjskom selu Jagodnjak.

Jaroslav Pecnik

voditelj HHO SC Osijek

(tekst je upućen Večernjem listu, gdje je skraćeno objavljen 15.2.2008.)