Monday, March 19th 2007
Inicijativa za promjenu propisa o inspekciji
U povodu rasprave o praćenju upliva na okoliš pri vojnim aktivnostima, kao glavni problem se nadaju dva pitanja:
- adekvatna pokrivenost vojnih aktivnosti inspekcijskim nadzorom;
- uvid javnosti u inspekcijske nalaze.
Premda u javnosti postoje i nedoumice o nadležnosti inspekcije zaštite okoliša u odnosu na vojne objekte i aktivnosti, pobliže analize su pokazale da je važniji problem neodgovarajući uvid javnosti u domašaj i nalaze inspekcijskog nadzora o uplivu vojnih aktivnosti na tlo, vodu, zrak, otpad i druge ekologijski značajne dijelove okoliša. Također se, u odnosu na sigurnosno posebno osjetljivo područje vojnih aktivnosti i objekata, postavlja pitanje kako osigurati da javni interes zaštite okoliša bude i aktivno zastupljen kroz sudjelovanje javnosti u odlučivanju o zahvatima u okoliš i ekologijski rizičnim lokacijama.
Zakoni koji uređuju posebna područja zaštite okoliša ne daju građanima, pa tako ni udrugama za zaštitu okoliša pravo na pokretanje inspekcijskog nadzora kad smatraju da postoji nezakonita situacija i da protiv onečišćivača treba pokrenuti inspekcijski postupak. Oni samo mogu podnijeti inspektoru prijavu ili obavijest, koji nemaju karakter zahtjeva za pokretanje postupka. To znači da, ako inspektor ne učini ništa u povodu te prijave, osoba koja je podnijela prijavu nema pravo žalbe zbog šutnje administracije. Ako inspektor ipak pokrene postupak, pa je osoba nezadovoljna onim što je utvrđeno i poduzeto, ona nema pravo podnijeti žalbu na odluku inspektora.
Prijedlog promjene zakonodavstva je sljedeći. Osobama koje žive na području mogućeg negativnog utjecaja nekog zahvata u okoliš i čiji interesi za očuvanje kakvoće okoliša, odnosno kvaliteta njihovog života, mogu biti ugroženi tim zahvatom, te nevladinim organizacijama registriranima za zaštitu okoliša, treba dati pravo da njihova prijava tog događaja dovodi do obveze inspektora da ih obavijesti o onome što je utvrdio i mjerama koje je poduzeo - bilo da ustanovi da za nadzor nema potrebe u smislu realne ugroze, bilo da budu provedeni izvidi odnosno nadzor. U zakonima u kojima se uređuju pojedine vrste inspekcija treba izričito navesti da je takva obavijest podnositelju prijave upravni akt, što znači da, ukoliko je osoba nezadovoljna onime što je inspektor utvrdio i poduzeo, ona ima pravo protiv te obavijesti uložiti žalbu i na kraju zatražiti sudsku zaštitu odnosno pokrenuti tužbom upravni spor pred Upravnim sudom.
Također, ako inspektor ništa ne poduzme odnosno ne obavijesti osobu o onome što je poduzeo u povodu njene prijave, osoba ima pravo na žalbu zbog šutnje administracije. Rokovi za donošenje i dostavu te obavijesti mogu biti opći rokovi koji su određeni Zakonom o općem upravnom postupku (najviše mjesec dana, odnosno dva mjeseca ukoliko se radi o složenijim postupcima).
za HHO
Srđan Dvornik
