Ministrica kulture Andrea Zlatar 18. 5. 2012. obznanila je na stranicama svog ministarstva Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o HRT-u. Radi se o 11. izmjeni zakona od uspostave hrvatske države. Posljednji zakon donesen je u prosincu 2010. konsenzusom svih relevantnih političkih stranaka u Hrvatskom saboru. Tadašnji zakon rađen je u skladu s pozitivnim stečevinama EU i Vijeća Europe i prošao je dva čitanja u Europskoj komisiji. Pozitivno je prihvaćen u Euroviziji, a doživljen je kao poželjni model za funkcioniranje javnih televizija u tranzicijskim zemljama jugoistočne Europe. Podvlačimo da je Zakon donesen u sklopu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa standardima EU, kao preduvjet za pristup Uniji, u sklopu poglavlja 23, vezanog za ljudska prava.
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) smatra da se ovaj, kao i drugi zakoni doneseni konsenzusom u sklopu pristupnih pregovora s EU, mogu mijenjati u parlamentu samo konsenzusom svih relevantnih političkih snaga, uz prethodno mišljenje relevantnih institucija civilnog društva i javnosti, izraženo kroz široku raspravu. Apsurdno je, ali istinito, da je sporni prijedlog zakona izrađivan u Ministarstvu kulture bez formiranja radne skupine i bez ikakve prethodne rasprave o modelu, u najvećoj tajnosti, kao da se radi državnoj tajni. Uz to, ministrica je odredila apsurdni rok od samo 14 dana za javnu raspravu o jednom ovako važnom zakonu koji zadire u ljudska prava i slobode. Cijela ta „javna rasprava“ svela se na dvosatni okrugli stol u Novinarskom domu, sedam dana kasnije, i potom na 5 minutni interview ministrice u Dnevniku 30. 5., te četrdesetominutnu raspravu četvorice sudionika dva sata kasnije.
HHO se od svog osnutka posebno zalagao za medijske slobode. Napominjemo da je upravo HHO inicirao i organizirao poznate demonstracije 1996. g. kojima je spriječen pokušaj najrigidnijeg dijela Tuđmanovog režima da se zagrebački Radio 101 prepusti medijskom mogulu Ninoslavu Paviću, vlasniku EPH. Preuzimanje je obustavljeno kad se na Trgu bana Jelačića okupilo 150000 prosvjednika. O stanju na HRT-u HHO se izjasnio svojim izjavama br 3 i br. 5 iz 2011. godine (u privitku). Nakon što je ministrica Zlatar najavila promjenu zakona, HHO je njoj osobno, kao i njenom pomoćniku, ponudio sudjelovanje u pripremnoj fazi rasprave o modelu i mogućoj izmjeni zakona. Predložili smo suradnju i stoga što su članovi Izvršnog odbora – Ivica Vrkić, nekadašnji direktor HRT-a, akademik Vlatko Silobrčić, predsjednik Programskog vijeća 2002. g., koji je to mjesto morao napustiti pod pritiskom iste ovakve rušilačke scenografije i metode kojom se sada želi mijenjati Zakon i preuzeti vlast na HRT-u, te Ivan Zvonimir Čičak, 2006. g. član državnog povjerenstva za izradu zakona o HRT-u, osobe s iskustvom u ovoj materiji.
Nakon što smo dobili uvid u ovaj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o HRT-u ističemo da se HHO protivi i načinu i modelu promjene ovog zakona, te navedeni prijedlog zakona doživljava kao zavjeru politike protiv javne televizije. Riječ je o još jednom u nizu pokušaja da se do kraja zavlada HRT-om kao javnim servisom. Ponuđeni model je model komesarske, partijske televizije u kojoj bi novi ravnatelj HRT-a imao sve ovlasti da televiziju pretvori u autoritarni servis vladajuće parlamentarne većine nalik onom tuđmanovskom. Predloženim zakonom uvodi se funkcija glavnog ravnatelja koji bi imao ovlasti donositi odluke o poslovanju HRT-a, kao i ovlaštenje da „obustavi od izvršenja akt programskog vijeća HRT-a i ravnateljstva HRT-a, ako smatra (sic!) da nije u skladu sa zakonom i da ugrožava poslovanje HRT-a“. Ravnatelj, također, imenuje i razrješava glavnog urednika Hrvatske televizije i Hrvatskog radija. Osim toga, on imenuje svog zamjenika „da upravlja, te vodi poslovanje HRT-a, odlučuje o raspolaganju nekretninama i imovinom HRT-a“, predlaže statut HRT-a, donosi opće akte HRT-a, predlaže financijski plan i završni račun HRT-a. Predloženim zakonom Programsko vijeće HRT-a svodi se na skupinu kritičara amatera koji će, post festum, raspravljati o programu, i to je sve. Njime se u potpunosti eliminira uloga civilnog društva, koje je do sad, kroz izabrane članove iz svojih redova, odlučivalo o izboru glavnog urednika programa televizije i radija.
Obrazloženje koje je ponuđeno kao izlika za promjenu Zakona nastalo je kao rezultat programiranog kaosa što ga u javnom i tajnom dosluhu s vladajućom strukturom vodi prepoznatljiva grupa nezadovoljnika unutar HRT-a. Oni promjene na HRT-u poistovjećuju s vlastitim preuzimanjem ključnih mjesta. Taj scenarij već smo vidjeli 2002., kad je ondašnja vlast, politički jednako obojena kao i ova današnja, organizirala Forum 21, preko kojega je stvarala medijsku kakofoniju. Tada je promijenila zakon, vratila politiku na TV i instalirala svoje kadrove. Nakon toga Forum 21 je prestao postojati, jer je obavio povjereni mu zadatak. Skupina ovih novinara i urednika, prepoznatljivih na HRT-u, odlazila je u Vladu potpredsjednici Opačić, ali i Predsjedniku Josipoviću, tražeći od vlasti da intervenira na HRT-u. Predvodila ih je, ni manje ni više, Sanja Mikleušević-Pavić, predsjednica novoosnovanog vijeća za medije u Hrvatskoj (presserat). Tužno je da ona i njene kolege ne ra-zumiju da je primarna i jedina uloga Vijeća za medije u svijetu samoregulacijom braniti medije od bilo kakvog utjecaja politike, a pogotovo vlasti. Uz to, spomenuti nezadovoljnici na HRT-u koristili su privatne veze u pri-vatnim medijima u ratu protiv javne TV – HRT-a, dok među privatnim medijima vlada prešutni pakt o međusobnom nenapadanju.
Drugi element destabilizacije stanja na televiziji ostavke su petorice od jedanaest članova Programskog vijeća HRT-a neposredno nakon okončanja parlamentarnih izbora. Ti članovi Vijeća, koji su u njega izabrani u skladu sa starim zakonom, određeni su u sklopu kvote koja je pripadala tadašnjoj opoziciji, a današnjoj vlasti. Dotični su svojim ostavkama blokirali rad Programskog vijeća, pogodujući na taj način nakanama sadašnje vlasti da sruši cijeli zakon. Ministrica Zlatar u svojim je izjavama upravo tu činjenicu koristila kao glavni argument za promjenu zakona. Od parlamentarnih izbora prošlo je šest mjeseci – da je postojala politička volja, Sabor je imao dosta vremena da izabere nove članove Vijeća, što bi HRT-u omogućilo normalno funkcioniranje.
Uz ovaj argument, Ministrica Zlatar i vladini eksponenti u javnosti su tvrdili je televizijski program loš te da mu pada gledanost, posebno informativnim emisijama, što je jednostavno netočno. Svi relevantni pokazatelji ih demantiraju, jer je gledanost nakon 5 godina počela rasti. Uz to, HRT je prošlog tjedna dobio prestižnu nagradu medijskih kuća iz 16 država Jugoistočne Europe, kada je između 110 medijskih kuća izabran kao najbolji. Osim toga, ministrica Zlatar je u interviewu Hrvatskoj televiziji 30. svibnja izjavila kako je za predloženi zakon dobila podršku predstavnika Europske Komisije u Zagrebu, u što je jednostavno nemoguće povjerovati.
Neosporna je činjenica da na HRT-u, kao i u cijelom hrvatskom društvu, postoje brojni problemi. Njih treba rješavati postupno i javno, a ne blokiranjem rada upravljačkih struktura, u cilju dobivanja alibija za njihovo preuzimanje koristeći se modelom političkog arbitriranja.
Stoga Izvršni odbor HHO-a poziva Hrvatski sabor da što prije i po kratkom postupku raspiše javni natječaj za popunu praznih mjesta u Programskom vijeću i Nadzornom odboru HRT-a, čime bi se omogućilo normalno djelovanje ove institucije. Tek tada može se stvoriti potrebna atmosfera za konstruktivnu raspravu o HRT-u i o ulozi medija u suvremenom društvu. Osim toga, pozivamo hrvatsku javnost i sve relevantne čimbenike javnog i političkog života na široku raspravu o tome kakav nam je model javne televizije potreban. U suvremenom svijetu vrijedi načelo da javna TV šalje poruke javnosti i vlasti. U njemu je nezamislivo da vlast preko javne TV šalje poruke javnosti. Poistovjećivanje vlasti i javnosti značajka je isključivo partijskih, totalitarnih i autoritarnih režima.
Za Hrvatski helsinški odbor
Ivan Zvonimir Čičak
predsjednik