Zagreb, 27. kolovoz 2015.
IZJAVA br. 5
U Hrvatskoj je 23. kolovoza obilježen Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – fašizma i komunizma. Obilježavanje tog dana odredio je Europski parlament kroz Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu koja je usvojena 2. travnja 2009. Datum 23. kolovoza izabran je kao sjećanje na obljetnicu zloglasnog pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939.
Rezolucija izričito veli kako „kriva tumačenja povijesti mogu hraniti ekskluzivističku politiku i na taj način poticati mržnju i rasizam”, te da se „tragična povijest Europe mora održavati na životu kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji pomirenju zasnovanom na istini i pamćenju”. Nadalje ističe se da je „dominantno povijesno iskustvo Zapadne Europe nacizam, dočim su srednje- i istočno-europske zemlje doživjele i komunizam i nacizam, te je nužno promicati razumijevanje prema dvostrukom nasljeđu diktature što je opteretilo ove zemlje”. Također naglašava se kako „Europa neće biti ujedinjena ako se ne oblikuje zajedničko viđenje njene povijesti, te ako se nacizam, staljinizam, fašistički i komunistički režimi ne prihvate kao zajedničko nasljeđe i ne pristupi poštenoj i temeljitoj raspravi o njihovim zločinima u proteklom stoljeću”, te da „nema pomirenja bez pamćenja”.
Rezolucija posebno naglašava kako je „krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi – pomirenje, koje se može dostići priznavanjem odgovornosti, traženjem oprosta i poticanjem moralne obnove”.
Ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja prošlo jednostranim upozorenjima na zločine komunizma. Izuzetak je bila državna komemoracija u Zagrebu na kojoj se u Dotrščini i Gračanima podjednako upozorilo na pogubnost i jednog i drugog zločinačkog projekta i režima koji su, u ime rase ili klase, likvidirali i političke protivnike, kao i pripadnike različitih etničkih i socijalnih skupina. Najodgovorniji za ove zločine bili su “projektanti” koji su osmišljavali i stvarali projekte čiji je cilj bio stvaranje “novih društava”. Upravo stoga ne možemo ostati ravnodušni na neuspješnom sofizmu o tome kako se Titov režim “nije uspio othrvati ni od zločina, ali zločinački nije bio”. Slične neuspješne sofizme čujemo i sa druge strane o Pavelićevom ustaškom zločinačkom režimu. Stoga ponovo naglašavamo: Režimi koji su odgovorni za zločine jesu zločinački. Lideri tih režima koji su odgovorni za zločine jesu zločinci. Svi oni koji i danas na bilo koji način osporavaju ili opravdavaju te zločine i te režime otvaraju vrata novim zločinima Bilo kakvo relativiziranje zločinačkog karaktera tih režime, bilo kroz opravdavanje zločina, bilo kroz pokušaje obnove ideologije ili ikonografije tih režima je neprihvatljivo u suvremenom društvu.
U tom kontekstu treba gledati i pokušaj grupe javnih djelatnika iz Hrvatske da se ustaški pozdrav „Za dom – spremni!“ ozakoni i postane službeni pozdrav hrvatskih oružanih snaga. Svoje pismo uputili su predsjednici Republike Hrvatske, kao i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, smatrajući da je „Za dom – spremni!“ starohrvatski pozdrav. Predsjednica je ocijenila inicijativu neozbiljnom i neprihvatljivom, na razini provokacije, a predsjednik HDZ-a Karamarko ju je odbacio poručujući kako se suvremena Hrvatska država temelji na Domovinskom ratu te da Hrvatska vojska ima svoje pozdrave koji odražavaju domoljublje i zajedništvo.
Znakovito je da se ova „inicijativa“, ne slučajno pojavila baš u trenutku obilježavanja Dana sjećanja, što govori o pravoj i neskrivenoj namjeri potpisnika.
Upozoravali smo i upozoravamo kako u suvremenom svijetu utemeljenom na demokratskim načelima, uključujući i antitotalitarizam najvećeg dijela pobjedničkih snaga Drugog svjetskog rata, izvikivanje i isticanje totalitarnih simbola nije samo anticivilizacijski čin, nego i sjeme mogućih novih pogubnih ideologija i pokreta. Pokliču „Za dom – spremni!“, kao i ostaloj ustaškoj ikonografiji, nema mjesta u hrvatskom društvu. Netočne su i povijesno neutemeljene tvrdnje, kako je to stari hrvatski pozdrav. Ovaj pozdrav povijesno je vezan uz ustaški pokret od samih njegovih početaka. Povijesno je dokazano da je uzvik „Za dom – spremni!“ lansirao ustaški poglavnik Ante Pavelić u svojim pismima iz 30-tih godina iz Italije i da je taj poklič isključivo vezan za ustaški režim i Pavelićevu diktaturu. Ovim pozdravom završavale su i sve javne manifestacije za vrijeme ustaškog režima i on se nalazio na svim službenim dokumentima NDH.. U ustaškom simboličkom sustavu ovaj je pozdrav ekvivalentan nacističkom pozdravu „Sieg Heil“, pa je dakle i povijesno kompromitiran. Upravo zbog povezanosti s Pavelićevom diktaturom i negativnim iskustvom NDH, dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napušta ovaj pozdrav već ranih 1950-ih kao politički kompromitantan. Ove činjenice morao bi, prije uporabe ovog pozdrava, biti svjestan svaki građanin Republike Hrvatske, pa i svaki Hrvat izvan domovine. Bez obzira što poklič „Za dom – spremni!“, kao i ostala ustaška i komunistička ikonografija, u Hrvatskoj nisu zakonom sankcionirani, nego se različitom i neujednačenom sudskom praksom njihovo isticanje tretira samo kao prekršaj.
Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora (IOHHO) smatra uporabu i jednih i drugih simbola neprihvatljivom, istovremeno protiveći se zakonskim zabranama takvih simbola jer su zabrane protivne ideji slobode.
Posebno zabrinjava podatak da se u grupi javnih djelatnika koja je uputila pismo predsjednici Republike i predsjedniku HDZ-a uz istaknuta imena dijela društvene elite spominju i imena sisačkog biskupa Košića i zagrebačkog pomoćnog biskupa Pozaića te imena nekoliko katoličkih svećenika i redovnika koji do danas nisu javno demantirali da podržavaju navedenu inicijativu. HHO smatra da je inicijativa koja promovira simbole zločinačkog ustaškog režima, kao svaka inicijativa koja promiče ideje i simbole totalitarističkih režima, dakle zla, u svojoj osnovi duboko antikršćanska jer je u opreci s osnovnim načelima i postavkama kršćanstva i idejom dobra.
Nemjerljiva je šteta koju ovakvi istupi biskupa, svećenika i redovnika imaju za hrvatsko društvo, a osobito za Katoličku crkvu u Hrvata. Ovo se posebno očituje danas kada se u hrvatskoj i srpskoj javnosti lome koplja oko dovršetka postupka proglašenja svetim bl. kardinala Alojzija Stepinca, pri čemu oni, koji se toj ideji protive, kardinala Stepinca neistinito proglašavaju „ustaškim vikarom“ i lažno ga optužuju da je podržavao i poticao ustaške zločine nad Srbima i Židovima u Drugom svjetskom ratu što su optužbe iz montiranog sudskog procesa održanog 1946. za vrijeme jugoslavenske komunističke diktature. Ovakva inicijativa stoga samo daje povoda i razloga protivnicima Katoličke crkve i protivnicima ideje hrvatske države da i Katoličku crkvu i hrvatsku državu proglašavaju nasljedicima Paveličevog ustaškog režima.
IO HHO očekuje da će se o gore navedenoj inicijativi očitovati vrhovi institucija kojima pripadaju potpisnici predstavke. Ne zbog „partijske discipline“ nego zbog ugrožavanja moralnih vrijednosti na kojima počivaju ugledne institucije hrvatskoga društva. Jednako tako smatramo da se predstavkom ugrožavaju temeljna ljudska prava i slobode.
Za Hrvatski helsinški dbor
Ivan Zvonimir Čičak
predsjednik