U sklopu projekta Izravna prevencija navijačkog nasilja, promatrači HHO-a zabilježili su sljedeća događanja vezano uz međunarodnu nogometnu utakmicu 4. kola kvalifikacija za UEFA Ligu prvaka između GNK Dinamo i NK Maribor, 22. kolovoza 2012. u Zagrebu, na stadionu Maksimir.
Na stadionu je bilo oko 20000 gledatelja, Navijači gostujuće momčadi, njih nešto više od tisuću, bili su smješteni na južnoj tribini.
Odmah na početku treba naglasiti izvanrednu organizaciju utakmice, kako od strane GNK Dinamo tako i od strane MUP-a. Prema našim informacijama utakmicu je osiguravalo oko 700 policajaca plus pojačane policijske ophodnje u gradu, uz kontrolu željezničkih postaja i pruge prema Mariboru. Policija je na tri mjesta s pruge uklonila gomile kamenja koje su postavili antinavijači s ciljem da spriječe ili uspore vlak sa slovenskim navijačima, što je moglo imati i katastrofalne posljedice.
http://www.youtube.com/watch?v=egSbfgv34I0
Uprava Dinama osigurala je 400 redara. Ovo je dalo uspjeha jer su navijači očito temeljito pretreseni tako da nije primijećena tijekom cijele utakmice nijedna baklja koju bi upalili navijači Dinama. Policija je očito drukčije tretirala navijače Maribora koji su tijekom utakmice u 2 navrata upalili više baklji odjednom, koje međutim nisu bačene u igralište. Antinavijačka skupina Dinamovih navijača koji sebe nazivaju BBB bila je smještena na sjevernoj tribini pod budnim okom jakih snaga MUP-a. Međutim, primijećen je nastavak taktike ubacivanja manjih skupina antinavijača na istočnu tribinu. S obzirom na činjenicu da je MUP na istočnu tribinu ubacio veliki broj agenata u civilu, antinavijači su bili u svom djelovanju unaprijed onemogućeni.
Navijačkoj atmosferi ton su davali antinavijači sa sjevera šovinističkim skandiranjem, iskazivanjem rasizma te vrijeđanjem.
Upozorenje službenog spikera o zabrani uporabe pirotehnike i rasističkog navijanja te obavijest o audiovizualnom praćenju utakmice za potrebe MUP-a pročitana je triput i sva tri puta dočekana zvižducima i neodobravanjem sa sjeverne, ali djelomično i s istočne tribine. Uobičajeni repertoar uvreda ”Mamiću cigane, odlazi iz svetinje”, ”Jebo vas Mamić”, ”ne daj se, Nikica”, zatim ”slovenske pičke”, i slično, zapadna tribina ali i dio istočne dočekali su zvižducima.
Na šovinističke poruke sjeverne tribine ”ubij, ubij, ubij janeza ” (janez – pogrdni naziv za Slovenca, slovenski navijači odgovarali su s ”ubij, ubij, ubij purgera”– naziv za stanovnike lokaliteta Zagreba i okolice. U jednom trenutku, umjesto ”janeza” publika je skandirala ”Ubij, ubij, ubij Srbina”, vjerovatno zbog činjenice da u mariborskoj momčadi ima i igrača srpske nacionalnosti. Navijačka skupina pokušala je ”animirati” i ostatak navijača pozivajući ih u drugom poluvremenu u nekoliko navrata na skandiranje ”ajmo, ajmo ustaše”, ali ostali dio stadiona to nije prihvatio. Jednako tako, antinavijačka skupina pozivala je ostatak stadiona sloganom ”ajmo svi” na mumljanje kad bi loptu imao tamnoputi brazilski igrač Tavares, ali publika na ovu ”ponudu” nije uopće reagirala.
Primijećeno je da su se nakon dugog vremena na zapadnoj tribini pojavili i navijači s djecom i veliki broj ženske publike što govori o činjenici da su ostali navijači željni dolaska na utakmice ali bez ugroze od strane divljaka na stadionima. S obzirom na precizno ponavljanje pojedinih slogana u određenoj minuti, npr. šezdesetoj kad se uvijek ponavlja uvredljivi slogan, te uz vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika, kao npr. pjevanje slogana ”tučemo policiju”, očigledno je da nevidljiva ruka vodi ove antinavijačke skupine.
I posljedično: primjetno je jačanje političke volje da se ovom tipu navijanja stane na kraj. Međutim, bez šire podrške cijelog društva a pogotovo medija, ovo neće biti moguće. Sama represija bez snažne šire društvene osude i stigmatizacije ovakvog ponašanja nikad ne daje pravi rezultat.