Nagrade HHO-a za ljudska prava u 2010. godini dodjeljene su Hrvoju Šlabeku, Fra Bonaventuri Dudi, Željku Rohatinskom i Boži Novaku.

HHO je za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava na području medijskog djelovanja nagradu Joško Kulušić dodijelio Hrvoju Šlabeku. Nagrada Mašović – Vincetić – Nikolić za doprinos u zaštiti i promicanju međureligijskog dijaloga i vjersku toleranciju dodjeljena je Fra Bonaventuri Dudi. Za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj, koje nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde, HHO je nagradu Miko Tripalo dodijelio Željku Rohatinskom. Nagrada za životno djelo, kao kroničaru hrvatskog novinarstva, pripala je Boži Novaku.

Nagrade su dodijeljene, kao i svake godine, na međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca. Svečanost je održana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

HRVOJE ŠLABEK

Nagrada Joško Kulušić:

Nagrada Joško Kulušić dodjeljuje se novinaru ili novinarki, odnosno medijskom posleniku za poseban doprinos zaštiti ljudskih prava na području medijskog djelovanja. HHO je za prošlu godinu odlučio nagradu za medije dodijeliti za novinaru Hrvoju Šlabeku, šefu dopisništva Večernjeg lista u Koprivnici, za njegov doprinos rasvljetljavanju financijsko poslovnih malverzacija u Podravci. Zašto baš njemu?

Šlabek je već bio kandidat Hrvatskog novinarskog društva za novinara godine zbog svog doprinosa u rasvjetljavanju ove afere. Nedavno je u Budimpešti dobio prestižnu međunarodnu novinarsku nagradu za hrabrost.

Mi nismo institucija koja procijenjuje samo hrabrost nego doprinos pojedinca izgradnji društva utemeljenog na ideji ljudskih prava. Dakako, za realizaciju ideja ljudskih prava potrebna je velika hrabrost, ali i mnogi protivnici ideje ljusdskih prava pokazali su veliki hrabrost u borbi protiv te ideje. U čemu je dakle zasluga Hrvoja Šlabeka i njegov doprinos saživljavanju ideje ljudskih prava u hrvatskom društvu.

Od osnutka HHO-a ideja pravne države bila je naša temeljna preokupacija. Bez vladavine prava nema ni zaživljavanja ideje ljudskih prava. Razotkrivanjem nepravilnosti u aferi Podravka kroz jedan medij, u ovom slučaju Večarnji list, izvršen je pritisak na institucije hrvatske države da počnu primjenjivati zakon i na sudionike u aferi Podravka, bez obzira nja njihove visoke dužnosti. Time je konačno proizvedena “politička volja„ za iniciranjem kaznenog postupka protiv osumnjičenih iz Podravke.

Šlabek je počeo pisati o cijeloj aferi još u ožujku 2008 upozorivši na sumnjivu kupnju dionica Podravke od strane varaždinske Fime upozoravajući da je u sve uključen i management Podravke koji se na ovakav protuzakonit način želio domoći dionica vlastite tvrtke. No, to je imalo odjeka i to slabog, samo u lokalnoj sredini, buduću su moćnici bili zaštićeni odozgo. No Šlabek je bio uporan u obavljanju novinarskog posla po najvišim etičkim standardima i učinak njegovog pisanja pokazao se tek ove godine, kada su institucije paravne države počele odmotavati klupko zvano Podravka. Jasno je da se nepravilnosti u Podravci ne bi mogle događati bez podrške svih nivoa vlasti u Zagrebu na liniji politike „najnovijeg kursa“. Konačno, predmet je preuzeo USKOK i danas je više nego jasno da se radi o zamršenom klupku korupcije koje če morati presjeći sudski organi. Mi se nadamo da neka najnovija politika neće utjecati na pravednost sudskih odluke. Ovaj naš strah temelji se opravdano na zlokobnoj prijetnji koja se nadvila nad pravosuđem simboličnim micanjem malog prsta Vladimira Šeksa u predmetu Polančec.

Šlabek je u obavljanju svog posla i poziva poazao upornosti suprostavljanje pritiscima lokalne sredine ali i onih koji su pokušavali utjecati na sadržaj njegovih tekstova u uredništvu u Zagrebu. Mi se nadamo da će svoj rad nastaviti i dalje jer, prema našim informacijama i spoznajama, u sredini u kojoj on djeluje ima još takvih privatizacijskih djelatnosti čiji bi akteri trebali završiti u zatvoru. U tom radu želimo mu puno uspjeha.

Fra BONAVENTURA DUDA

Obrazloženje nagrade

ŽELJKO ROHATINSKI

Obrazloženje nagrade

 

BOŽO NOVAK

Nagrada za životno djelo: Božo Novak

Hrvatski helsinški odbor donio je odluku o dodjeljivanju posebne nagrade za ljudska prava koja se dodjeljuje kao nagrada za životno djelo. Ova nagrada dodjeljuje se osobama kroz čiji se životni put ogleda stremljenje ka ideji ljudskih prava, kao i osobama koje su se u svom djelovanju u pojedinim razdobljima svoga života posebno istakle u zagovaranju ideje ljudskih prava.

Nagradu je ove godine dobio Božo Novak, doajen hrvatskog novinarstva i njegov kroničar.

Barba Božo je rođen na Hvaru. Kao sedamnaestogodišnjak otišao je u partizane, boreći se protiv talijanske okupacije Dalmacije. Odmah poslije rata opredijelio se za medijsku karijeru, no to je uvijek činio nekako rubno, u okviru skučenih mogućnosti, nastojeći proširiti prostore slobode. Tako je odmah nakon rata bio glavni urednih „Slobodne Dalmacije“ i „Vjesnika“. Usko je surađivao s Milovanom Đilasom, pa je, nakon što je Đilas, koji je zagovarao „liberalizaciju“ tadašnjeg jugoslavenskog sustava otišao sa scene, i sam imao problema.

Koncem 60-tih godina Božo Novak dolazi na čelo medijske kuće „Vjesnik“ koja tada postaje najveća izdavačka kuća u ovom dijelu Europe. „Vjesnik“ i „Vjesnik u srijedu“ postaju otvorene tribine za promicanje novih ideja, tražeći drugačije odnose unutar tadašnje jugoslavenske federacije i zalažući se naročito za slobodno izražavanje hrvatskog nacionalnog osjećaja, ali i za obranu hrvatskih nacionalnih interesa unutar jugoslavenske federacije. Godine 1972. Božo Novak je zbog svojih reformskih i nacionalnih ideja uklonjen sa svih položaja i umirovljen. Usprkos tomu, u vrijeme svoje „disidentske šutnje“ neprekidno je pisao i radio. Odmah nakon pada komunizma, 1990., Božo Novak se ponovno aktivira, najprije u novinarskoj organizaciji gdje zajedno s Antom Gavranovićem radi na preustroju Hrvatske novinarske organizacije u Hrvatsko novinarsko društvo, a potom se, 1993., javlja kao jedan od utemeljitelja Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Itekako svjestan zla što ga je komunizam učinio medijima, ali jednako tako i običnim građanima, Božo Novak se punim plućima angažira u borbi za medijske slobode, suprotstavljajući se ponovnim pokušajima oživljavanja nekih starih i dobro poznatih modela novinarstva kojih je i sam bio žrtva. Prilikom osnivanja Instituta „Otvoreno društvo“ bio je jedan od onih koji je potaknuo formiranje komisije za promociju medijskih sloboda. Napokon, Božo Novak je u HHO-u bio predsjednik Vijeća za medije i tu je zadaću obavljao sve dok su mu zdravlje i godine to dopuštali.

Božo Novak jedna je od onih osoba koje su nesumnjivo obilježile hrvatsku javnu scenu posljednjih pola stoljeća i koji je u nju, a posebno u onaj njen dio koji se odnosi na medije i medijske slobode, utisnuo snažan pečat svojeg osebujnog mediteranskog temperamenta. Mi u Hrvatskom helsinškom odboru nadamo se da će barba Božo, u mjeri u kojoj mu zdravlje i snaga to dopuste, i dalje s nama ustrajati u borbi za širenje medijskih sloboda kojih nikada nije dosta.