2011

Nagrade HHO-a za ljudska prava u 2011. godini dodijeljene su Augustinu Bašiću, Dušanu Miljušu, Luki Bebiću i Florence Hartman.

Za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji, nagrada Sulejman Mašović – Luka Vincetić – Jovan Nikolić dodjeljena je emisiji Hrvatske televizije EKUMENA i njenom utemeljitelju i uredniku Augustinu Bašiću. Nagrada Joško Kulušić za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava na području medijskog djelovanja, dodijeljena je Dušanu Miljušu, istaknutom novinarskom autoru. Luka Bebić, tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, dobio je za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj tijekom protekle a koja nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde nagradu Miko Tripalo. Nagrada za životno djelo Petar Mrkalj, dodijeljuje se Florence Hartman, francuskoj, jugoslavenskoj ali i hrvatskoj novinarki, čije djelovanje značajno doprinosi zaštiti ljudskih prava.

 

Emisija „Ekumena“, Hrvatske televizije, uredništvu posebno Augustinu Bašiću

Nagrada ulejman Mašović-Luka Vincetić-Jovan Nikolić

Hrvatski helsinški odbor odlučio se ovogodišnju nagradu koja se dodjeljuje za doprinos u promicanju međureligijskog dijaloga, ekumenizma i vjerske tolerancije u Hrvatskoj tijekom protekle godine, a nosi ime trojice bivših istaknutih članova Odbora, islamskog teologa Sulejmana Mašovića, pravoslavnog svećenika Jovana Nikolića i rimokatoličkog svećenika Luke Vincetića, dodijeliti ove godine emisiji „Ekumena“, Hrvatske televizije, uredništvu te emisije, a posebno Augustinu bašiću, njezinom utemeljitelju i uredniku od osnutka.

Emisija „Ekumena“ jednomjesečna je kontakt emisija međureligijskog dijaloga, koja se emitira uživo i ima izravni kontakt s gledateljima, koji se u nju mogu uključivati. Kroz emisiju su dosad prodefilirale stotine istaknutih osoba iz duhovnog, kulturnog i javnog života. Emisija na poseban način prezentira i manjinske vjerske zajednice, kojih je u Hrvatskoj registrirano 42, te time prikazuje Hrvatsku kao multireligijsku i multikonfesionalnu zemlju. Jednom riječju, emisija „Ekumena“ promovira svjetonazorski i religijski pluralizam.

Emisija „Ekumena“ počela se emitirati početkom 1999. iako je ideju o emisiji Augustin Bašić prezentirao tadašanjem vodstvu kuće još 1996. No, očito je netko odlučio da je stanje u zemlji još „prevruće“. Ipak, i 1999. društvena atmosfera nije bila baš do kraja „pogodna“ za širenje religijske tolerancije, a pogotovo s obzirom na činjenice da su u nas religijske skupine i vjerske zajednice često ali po nama neopravdano prokazivane kao glavni generetor posljednjeg ratnog sukoba na ovim prostorima. Upravo zbog toga emisija je nastojala, govoreći o svim društvenim problemima, odvojiti dnevnu politiku bolje rečeno politikanstvo, te je uvijek distancirala religijski fenomen od pokušaja klerikalne zloupotrebe religije i vjere.

Neosporna je činjenica da je snažan pečat ovoj emisiji dao njezin urednik i voditelj Augustin Bašić, koji je, kroz cijeli niz godina sudjelovao u brojnim posebnim projektima vezanim uz religijski fenomen, kao i kroz svoje emisije „Mir i dobro“ i „Duhovni zov“.

Suvremena Hrvatska ulazi u Europsku uniju. Tranzicija je pri kraju, pa se društvo nalazi pred kušnjama i izazovima moderniteta i posvemašnje sekularizacije. U tom kontekstu treba pozdraviti želje i nakane Augustina Bašića da na javnoj televiziji i dalje promovira moderni pristup fenomenu religije, otvoren dijalogu svih kršćanskih zajednica koje kod nas čine većinu pučanstva, ali i dijalogu s drugim religijskim skupinama u Hrvatskoj. Otvarati prostore opraštanju, suživotu s drugima, njegovati pluralizam svjetonazora, zauzimati se za identitet manjinskih, vjerskih i ljudskih prava, te promovirati snoošljivost i nenasilje, životno je opredjeljenje Augustina Bašića i njegovih suradnika.

Upravo stoga, Odbor im dodjeljuje ovogodišnju nagradu za promicanje međureligijskog dijaloga, ekumenizma i vjerske tolerancije.

Dušan Miljuš

Nagrada Joško Kulušić

Hrvatski Helsinški odbor čvrsto vjeruje da građani moraju biti informirani o svim bitnim činjenicama svoje stvarnosti kako bi u okviru jednog demokratskog sustava mogli upravljati svojim društvom a time, naravno, odlučivati o svojoj vlastitoj sudbini.To je njihovo temeljno ljudsko pravo.

Zato su sloboda govora i sloboda tiska još od samoga osnutka Hrvatskog Helsinškog odbora jedna od njegovih temeljnih preokupacija.Hrvatski Helsinški odbor u cilju promocije i zaštite slobode govora i tiska ustanovio je nagradu Joško Kulušić.

Nagrada Joško Kulušić se dodjeljuje novinarima koji su svojim radom, ponašanjem i djelima dali istaknuti doprinos zaštiti ljudskih prava.Dušan Miljuš već čitav niz godina piše o organiziranom kriminalu i korupciji koji su nagrizli same temelje ovoga društva.

Svojim pisanjem o kriminalu počevši od poznate zločinačke organizacije pa do najnovijeg slučaja FIMI Medije, gdje je upravo podignuta optužnica, konstatno je izvještavao javnost o tim društvenim zlima, i tako vršio pritisak na državne institucije da počnu raditi svoj posao i primjenjivati zakon.

U svojem upornom i dosljednom radu bio je izložen ozbiljnim prijetnjama od strane kriminalnih krugova.Mafija je čak objavila i njegovu osmrtnicu u novinama. Na njega je organiziran i atentat koji je igrom slučaja preživio ali nažalost pri tome je teško tjelesno ozlijeđen.Dvojica osumnjičenih za napad, sa podebljim kriminalnim dosjeom, pušteni su tijekom ove godine na slobodu – radi nedostatka dokaza.

Pažljivo cijeneći sve ove okolnosti Hrvatski Helsinški odbor je odlučio nagradu Joško Kulušić za 2011. godinu dodijeliti novinaru Jutarnjeg lista Dušku Miljušu.Dragi Duško, u ime Hrvatskog Helsinškog odbora želio bih Ti uputiti još par riječi. Tvoji napori i hrabrost koju su iskazao zaslužuju svaku pohvalu. Svojim radom potvrdio si i dokazao da novinar često sliči artistu koji sa osmijehom hoda po visoko postavljenom užetu a da pri tome ne brine o dubini ispod sebe.

Neka ova nagrada bude doprinos tome i takvom novinarstvu ali neka ona istovremeno bude i jasna poruka svima onima koji Ti prijete – da nisi sam i da ćemo zajedničkim snagama njihov pir u ovoj državi privesti sigurnom kraju.Želimo Ti puno uspjeha u radu!

Luka Bebić

Nagrada Miko Tripalo

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava već više godina dodjeljuje nagradu „Miko Tripalo“, namijenjenu političaru ili javnom djelatniku, koji je po našoj prosudbi u datoj godini unaprijedio kulturu ljudskih prava. U moralizatorskom ozračju hrvatske histerije, gdje se slabosti društva otklanjaju upiranjem prstiju u najbolje sastavnice istog društva, ova nam je nagrada često donosila nemale nevolje. Tako će biti i ove godine. Manipulatorima i moralizatorima već godinama je poseban merak opetovano ponavljati, kao što će i ove godine, kako HHO propada, kako je već propao, kako nikad gori nije bio, te kako sad već u raspadanju, posve logično, nagrađuje Luku Bebića.

Priznajemo, naša su mjerila nešto pomaknuta. Ne nagrađujemo čovjeka koji je cijeli život proveo u politici – onakvoj i ovakvoj. Ne nagrađujemo zastupnika sa stažom od šest mandata (dakle, u trajanju našeg demokratskog parlamentarizma), sa svim nužnim propustima što tako dugo javno djelovanje neminovno nameće. Baš suprotno. Nagrađujemo prijatelja koji je stajao uz nas dok su nas se drugi klonili, nagrađujemo pokrovitelja naših desetoprosinačkih okupljanja kroz protekle tri godine, u vrijeme kad smo od starih i novih pravednika izbačeni iz državnog protokola, nagrađujemo lidera koji je ove godine pokazao što naš parlamentarni život još može biti, nagrađujemo državnika tolerancije i životnog veselja – dječaka iz Desne koji je postepeno osvojio Zagreb, nagrađujemo predsjednika Hrvatskog sabora koji je pokazao da ova drevna ustanova može još uvijek biti središnja ustanova hrvatske politike i javnog života.

Živimo u razdoblju promjena. Izuzetno je važno vratiti dignitet Saboru. To se može postići samo temeljitim reformama izbornog sustava i saborskih pravila, ali ne samo time. Stranačka vodstva moraju biti svjesna da ne može svatko biti zastupnik. Zastupnici nisu samo kotačići u zakonodavnoj štampariji. Oni moraju biti ljudi znanja, kulture, integriteta, vjernosti i tolerancije. Oni se moraju izdignuti iznad svih ograničenja svoje prošlosti i svoje sredine. Oni od Sabora ne smiju praviti populistički reality show. Ove se godine Luka Bebić nosio sa svim poznatijim prljavcima našeg saborskog života. Odmakom od uskostranačkih interesa i s uporištem u vladavini prava, on je iz tih situacija izašao pobjednikom. Dragi Luka, Hrvatski helsinški odbor sa zahvalnošću Vam predaje nagradu „Miko Tripalo“.

Florence Hartman

Nagrada za životno djelo Petar Mrkalj

Nagrada za životno djelo „Petar Mrkalj“ dodijeljena je Florance Hartmann francuskoj, jugoslavenskoj, ali i hrvatskoj novinarki i bivšoj glasnogovornici tužiteljstva Haaškog tribunala. Nagrada se dodjeljuje osobama ili institucijama u zemlji i inozemstvu čije djelovanje značajno doprinosi zaštiti ljudskih prava.

Ime Florance Hartmann poznato je na području bivše Jugoslavije ne samo političkim znalcima nego i običnom puku.

Florance Hartmann djelovala je kao novinarka u Jugoslaviji kao dopisnica prestižnog dnevnika Le Monde. Na tom poslu provela je petnaest godina. Nije bilo lako u vrijeme komunističke diktature biti objektivan i hrabar novinar koji je pisao o događanjima u bivšoj Jugoslaviji, šireći svojim pisanjem stvarnu istinu o karakteru jugoslavenskog komunističkog sustava. Svojim objektivnim pisanjem bila je svrstana među one novinare koje je tadašnji režim smatrao glasnogovornicima disidentskih skupina i pojedinaca budući je svojim radom otvarala prostor za prezentaciju njihovih stavova u svijetu.

Od početka bila je uvijek na najopasnijim i najtežim mjestima, na poprištu bitaka i pišući objektivno o ratu, trudeći se pri tom ne zauzeti ničiju stranu. Njena strana bila je – istina.

Svojim pisanjem Florance Hartmann bitno je pridonijela promjeni slike o ratnim zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji. No, istovremeno time se zamjerila svim stranama u sukobu, a posebno i velikosrpskoj eliti i Miloševićevom režimu.

Poseban razlog zašto nagradu dajemo Florance Hartmann baš sada, na dvadesetu obljetnicu pada Vukovara, taj je što je ona osobno doprinijela tome da svjetska javnost sazna istina o Vukovaru i Ovčari, otkrivši lokaciju Ovčare.

Florance Hartmann i njena obitelj, suprug i dvoje djece, bili su na stalnom udaru Miloševićevog režima, pa je zbog toga morala napustiti Beograd. Srbijanskom režimu posebno se zamjerila knjigom “Milošević Dijagonala luđaka“, u kojoj je dala političku dijagnozu Miloševića i njegove vladavine.

Svoju nepristranu poziciju Florance Hartmann zadržala je i kao glasnogovornica tužiteljstva Ad- hoc tribunala čime je opet u percepciji svake strane u sukobu doživljavana kao krivac što ne pobjeđuje ona istina koju bi htjeli lideri i gospodari rata. Svoja iskustva i saznanja o radu u Tribunalu opisala je u knjizi „Mir i kazna“, u kojoj piše o Haškom tribunalu. Razotkrivajući sve tajne igre koje su se plele u pokušajima da se oteža, ako ne i spriječi, objektivno djelovanje tužiteljstva tog tribunala. Ona je to najbolje mogla znati, budući je pet godina bila glasnogovornica tužiteljstva u vrijeme dok je tužiteljica bila Carla Del Ponte. Zbog hrabrosti u otkrivanju tamnih sjena i djelovanja sudaca, Florance Hartmann kažnjena je novčanom kaznom od sedam tisuća eura.

Zbog toga je i nad ovim njenim dolaskom danas među nas bila nadvijena strepnja za moguće pritvaranje na temelju naloga Haaškoga suda. No i opet je pobijedila njena hrabrost i spremnost na rizik.

Kada bi se u formu obrazloženja dodjele nagrade za životno djelo moglo upisati ponešto što će nas dremljive trgnuti iz udobnih stolica u prigodnim dvoranama, što prkosi pretpostavljenim okvirima, kao što to rade i osobe kojima bi se takve nagrade trebalo dodjeljivati, dobivši tu čast, trebalo bi napisati poveliku šokantnu knjigu. No pitanje da li bi nas i to trgnulo.

Ipak mi se nadamo da će i ova skromna nagrada biti poticaj da se priupitamo da li smo doista uvijek bili kritični prema iznošenju istine o ratnim zločinima pogotovo o onim koje je počinila i “naša strana” bez obzira na koju se to stranu odnosi u proteklom ratu.

No ako se iz nečijeg dosadašnjeg života može prepoznati trajno opredjeljenje za ljudska prava i ako je netko svojim životom i djelovanjem doprinio promicanju i zaštiti ljudskih prava onda je to doista Florance Hartmann.